Svjetsko prvenstvo je osiromašeno nedolaskom brojnih zvijezda, a svakako najveća među njima je Nikola Karabatić, najbolji svjetski rukometaš posljednjeg desetljeća i nešto duže. Bez njega Francuska nije ista, silno nedostaje posebno u obrani i napadačkom ritmu kojim su Francuzi godinama lomili protivnike.
Bojao sam se nakon Srbije
Da ne bude zabune, i bez njega je Francuska super sastav, no igrač koji u posljednjih 15 godina nije propustio nijedan veliki turnir, koji je osvojio sve što se može osvojiti i to u ključnoj roli, ipak mijenja stvari. Nikola se u Parizu oporavlja od ozljede koljena zbog koje ga već tri mjeseca nema na terenu.
Pa, kako ide oporavak?
- Dobro, noga je sve bolje, rehabilitacija je OK. Treniram svaki dan s doktorom i fizioterapeutima. Koljeno dobro reagira. Ne natiče, to je dobro.
Nikoli su kod prethodnih ozljeda prognozirali povratak za šest mjeseci, a on se vraćao već nakon 3-4?
- Da, nekad, hahaha... Ovo nije ozljeda kod koje se ne može riskirati. Pokušavam što prije vratiti se, to je normalna želja svakoga, ali neću uzeti bilo kakav rizik, jer to nema smisla posebno u mojim godinama. Doktori baš ne vole te prognoze, jer više gledaju kako ide napredak koljena nakon svakog treninga. Sad će krajem siječnja biti treći mjesec od operacije, plan je da za tri mjeseca trčimo. Ono što mogu reći je da sve ide po planu i da se nadam da ću krajem svibnja i početkom lipnja biti ponovo s momčadi.
Francuska bez vas na Svjetskom prvenstvu, kako vam to izgleda?
- Malo sam se bojao kada sam vidio ove dvije utakmice protiv Srbije u kvalifikacijama za Euro 2022. godine. To nije bio nimalo ugodan uvod u SP. Može se dogoditi da izgubiš vani, ali kod kuće bod to nikako nije bilo dobro.
No, na SP gledamo sasvim drugačiju priču?
- Otvaranje protiv Norveške je bilo OK, a Norveška je super momčad i takve pobjede uvijek dignu momčad. Sve ostalo je bilo nastavak, makar smo se protiv Švicarske i Alžira mučili više nego je trebalo. No, nekad je važno saznanje da pobjeđuješ čak i kada igraš loše. To je kvaliteta. Ako se osvrnem na ostatak reprezentacija u tom smislu, isto je, samo Danska igra očekivano dobro.
Prošli Euro bio je šok
Kako je gledati utakmice na televiziji. Skačete li, nervirate se ili ste mirni?
- Kao gledatelju moram priznati da je užitak, jer ima dobrog rukometa, ali kao igraču jako teško, posebno kada vidim da se mučimo, a ne mogu pomoći, makar bih najradije ušao u igru. A onda sam opet sretan kada pobijedimo i to me smiri. Nisam nervozan, dapače, miran sam, gledam što loše radimo kako bi bilo najlakše to ispraviti. U kontaktu sam s njima. A što se tiče nerviranja bit će ga dosta u četvrtfinalu i polufinalu. Čudan osjećaj nakon toliko godina, u svakom slučaju, ali što je tu je. Zezaju me da se moram početi navikavati.
Vaš nekdašnji suigrač Guillaume Gille ili kratko Gino, latio se teškog posla, jer smjena generacija je tu, a to nije lako posebno nakon rezultata koje ste vi ostvarili. Kakav je Gille na klupi?
- Ne mogu puno reći o njemu kao treneru, jer mene nije trenirao, a kao suigrač i kao pomoćnik Dinartu svojevremeno pokazao se kao veliki profesionalac, takav je bio i igrač. Kada je Didi vodio reprezentaciju, Gino je više bio pomoćnik za fizičku pripremu. Sada je u drugoj roli. Nije mu lako. Vidi se da se dosta traži napad, da dosta mijenja. Mislim da je Mahe dosad odlično igrao, ali kada bi bio mirniji bilo bi i bolje. Da bi bio srednji mora igrati. Noka Serdarušić bi rekao da se nitko nije rodio kao srednji, to se mora naučiti. Mahe u tom smislu sada napreduje, nije pravi srednji bek, a Gino je zasad s njim pogodio.
Lani ste na Euru ispali u prvom krugu, tako nešto vam se nikad nije dogodilo. Kako ste to preživjeli?
- Teško, bio je to priličan šok, nismo ni sanjali da bi se tako nešto uopće moglo dogoditi. Bili smo loši u prvom krugu i prije, nije nam se prvi puta dogodilo tako nešto, ali nikad tako nismo ispali. Nakon toga je došlo do promjene, savez se odlučio promijeniti izbornika.
Francuska se još traži
I onda se dogodila korona?
- Da, pa nismo bili skupa 10 mjeseci, a reprezentacija je ipak ne neki način nova, pomlađena i to baš nije išlo na ruku. Gino je dobar momak, pozitivan, vrijedan, uvijek radi za momčad i to je njegova velika kvaliteta. No, za neke stvari, koliko god je istina da smo mi Francuska, treba vremena. Tražimo se, nije jednostavno stvoriti igru u dva pravca i imati ritam. S Lukom, Fabregasom, N’Guessan igra odlično, našli smo obranu, naravno ima tu i drugih odličnih obrambenih igrača, no to su dva pivota... Onda su tu vratari kojima je to nova obrana i oni se trebaju naviknuti, odigrati neke turnire, da bi se moglo vidjeti. Onda imamo jako puno ljevaka, odličnih igrača i u tome svemu treba pronaći što je najbolje za momčad. Tu Dika Mem odigra jednu odlično, onda odigra dvije Nedim Remili, onda je tu Valentin Porte, pa Melvyn Richardson, pa Adrien Dipanda, a svi ne mogu odjednom. To su neke specifične situacije. Naizgled sve izgleda lako, ali nije nimalo. Nismo ni s mojom generacijom odjednom bili to što smo napravili kasnije.
Što ste vidjeli od ostatka Svjetskog prvenstva?
- Pa nisam još vidio neke momčadi, jer sam gledanje bazirao na francuskom dijelu ždrijeba. No, evidentno je da je, recimo, u ovim uvjetima teško Njemačkoj koja igra dobro, ali je dosta oslabljena. Španjolska ne djeluje presigurno što se vidjelo protiv Poljske koja ima puno potencijala i jako zanimljive mlade igrače na svim pozicijama. Mađari imaju dobru momčad, Banhidi je jako dobar, Lekai dobro igra i oni su tu osvježenje, makar su i lani igrali jako dobar Euro. Švedska i Slovenija igraju atraktivno, brzo, ne boje se šuta... Norvežani su pali protiv nas, ali ne padaju, no Wesley je toliko dobro branio da nisu imali šanse. Ta razina Norveške nije ona na kojoj su već sada. Poraz na startu definitivno ih je probudio.
Išao je dalje...
- Rekao sam da Danci izgledaju jedini u svojoj formi. Portugal više nije iznenađenje. Imaju odličnu i moćnu momčad, naslonjenu na ono što Magnus Andersson radi u Portu. Imaju odličnih 7 na 6, makar moram reći da se meni to pravilo ne sviđa i da bi ga trebalo ukinuti.
Nema gušta bez publike
A rukomet bez publike u dvorani za 17.000 gledatelja, kako vam to izgleda?
- Naravno da nije lijepo, ali smo se u ovim današnjim realnostima jednostavno prisiljeni pomiriti s tim. Ja kao gledatelj mogu reći iz naslonjača da sam ipak sretan da se igra, jer gledam rukomet, ali za igrače je to čudno. Nema gušta, makar znaš da te svi gledaju, a nema nikoga. Nažalost, tako je kako je, nadamo se da će uskoro biti bolje, a po meni je najvažnije da se može igrati. Sve drugo će se vratiti vremenom. IHF se potrudio dati uvjete i vidim da nema previše problema s virusom. To je ohrabrenje.
Hrvatsku niste spomenuli?
- Iskreno, nisam ni gledao nijednu utakmicu, pa ne mogu komentirati. Vidio sam rezultate, malo me iznenadio Japan, pa Argentina, ali moje mišljenje o Hrvatskoj se ne mijenja. Znam s koliko žara se igra za reprezentaciju, znam koja je kvaliteta u pitanju.
Prognoza za završnicu SP?
- Ne znam stvarno, ja se nadam i navijam da to bude Francuska. Ali, realno, u ovim okolnostima je teško predvidjeti bilo što, jer nitko u prva dva kruga nije bio top u svim utakmicama. Svi su oscilirali ili nisu igrali s jakim protivnicima, pa slika nije prava. Znam samo da se igra dobar rukomet, da ima puno dobrih reprezentacija i da će završnica biti jako zanimljiva - za gledati.
Ovaj put da, ali poznajući Nikolu to njegovo mirovanje trajat će samo onoliko koliko trajati mora. Želja da bude u Tokiju sa 36 godina govori sve.