Ona je zadnja stigla u Dansku. Dejana Milosavljević pridružila se Kraljicama zadnje tri utakmice. Bila bi vjerojatno od početka jasno, da se nije ispriječio virus. Znate i koji.
- Bilo je stvarno teško pratiti cijeli prvi dio, sve one utakmice preko TV. Tako sam željela biti ondje odmah, od pomoći. No opet, kada sam došla... sreća i ponos.
Je li vam bilo teško uključiti se, odjednom se iz svog doma i izolacije, "ubaciti" u najvišu brzinu kakvu iziskuje kontinentalno natjecanje koje je bilo u punom jeku.
- Neću lagati, bila sam 10 dana doma, zatvorena. Dakle, fizički baš ništa nisam radila, niti mogla raditi. Vele da je profesionalnom sportašu dovoljno i samo tjedan dana neaktivnosti, pa da cijela forma padne. Potrudila sam se maksimalno koliko mogu, da se vratim što bolje, a koliko je to dobro bilo... neka drugi procijene. Ma, svaka pobjeda nam je donosila samopouzdanje više.
Koliko vam je žao što ovakav uspjeh ipak nije mogao biti obilježen dočekom na nekom trgu, kako bi sigurno bilo u normalnim, zdravim okolnostima?
- Iskreno, nama je i ovo prelijepo i prekrasno i neuobičajeno. Nismo naviknule na ikakve dočeke, suze su nam bile u očima i to govori dovoljno - iskreno će Dejana.
Hoće li vam bronca iz Danske na budućim velikim natjecanjima biti opterećenje ili suprotno, poticaj više?
- Ovo nam je jasno podignulo samopouzdanje i bez brige, mislim da ćemo se moći nositi s budućim statusom jake reprezentacije - veli ekonomistica ili službeno prvostupnik 3 godine poslovne ekonomije.
- Posao? Pa, zašto ne, možda i u ovoj, ekonomskoj struci, makar imam i nekih drugih želja. Recimo rad s djecom u dječjem vrtiću, igraonici ili slično.