Nakon Svjetskog prvenstva u Egiptu i olimpijskih kvalifikacija u Montpellieru koje su nažalost završile loše, nužne su promjene u sustavu naše rukomete reprezentacije da bismo se sljedeći olimpijski ciklus prema Parizu 2024. i Svjetskom prvenstvu 2025. koje imamo doma dočekali spremni i dovoljno moćni da možemo izdržati napor. Jedna od takvih promjena slijedi na crti, a osnova želja je igra u dva pravca i naravno izbor igrača koji godinama mogu izgurati sljedeći ciklus bez problema.
Jedan od tih je Leon Šušnja, negdašnji pivot Zagreba, danas igrač poljske Wisle.
Ono najbitnije, igra jako dobro u kontinuitetu već duže vrijeme, igra u oba pravca, a sa 27 godina i visinom 204 cm profil je s kojim će Horvat pokušati riješiti problem na crti gdje smo dosad gurali sa specijalistima ili za obranu ili za napad, što nam je naravno utjecalo na ritam. Jesmo li morali ili je to bila stvar izbora, drugo je pitanje, ali je činjenica da je bilo tako, a da tako u okolnostima modernog rukometa ne može više. Wisla je uz sve to jako dobra i u Europi ove sezone, izborila je plasman u četvrtfinale Europa lige i sada je pred njom za plasman na završni turnir danski GOG, odličan, ali nikako nepobjediv protivnik. Pa krenimo od Sportinga koji ste izgacili u osmini finala Europa lige.
- Iskreno, jedva smo se izvukli, bilo je tu svega i svačega. Imali smo +4 iz Lisabona, reklo bi se da će uzvrat biti lagan, a bio je sve osim takav. Gubili smo pet, šest razlike, vraćali se u egal, padali na -3 i na kraju se s tih minus 3 uspjeli izvući i proći među osam najboljih.
Sada vam je na putu danski GOG?
- Jako nezgodna momčad za nas koji mijenjamo tri igrača obrana - napad, morat ćemo se ipak malo prilagoditi, jer protiv njih će to jako teško funkcionirati, što su pokazali i u Moskvi gdje su samo s plus dva iz prvog susreta glatko prošli CSKA.
Drama s Dušebajevim
Vi ste zadovoljni u Poljskoj?
- Jesam, klub je super organiziran, živi se normalno, bez pritiska. Ja sam se iskreno rečeno dosta promijenio u odnosu na ona vremena u Zagrebu. Puno su me ozljede u karijeri lomile, imao sam silnih problema sa zglobovima, operirao sam rame, pa sam imao problem s trbušnim zidom i morao sam nešto poduzeti. Skinuo sam 10-15 kila, sve mi je puno lakše, ozljeda kao prije nema, igram u kontinuitetu već duže vremena i stvarno sam zadovoljan. Imam svoju rolu u sustavu koji traži od nas Xavi Sabate, nema tu iskakanja, napravi najbolje što možeš to što se traži i to je to. Na crti smo Španjolac Abel Serdio koji nam je došao iz Barcelone i ja i to dobro funkcionira.
Puno ste promijenili u životu, na društvene mreže često stavljate slike iz šetnji s psom?
- Pas je u Novskoj kod mame, ja sam ovdje u Plocku i svaki slobodan trenutak koristim za dva tri sata šetnje i rekreacijom šumom. To mi puno pomaže.
Ali ne uspijevate se, usprkos svemu, oduprijeti Kielcu koje još uvijek dominira u Poljskoj. Na posljednjem susretu bila je prava mala drama s trenerom Dušebajevom?
- Bili smo blizu, makar je Kielce moćnije, a to je ispala prava mala drama, jer je Talant mislio da sam ja kriv za ozljedu Danija, a na snimci se vidi da to nije točne. Normalne su te tenzije. Što nam je problem? Mislim da je trenutno najveći da smo na desnoj strani napada na vanjskoj poziciji kratki, da se tu krpamo s Daszekom koji je krilo, a to se osjeti koliko je god on sjajan i efikasan. Mislim da ako riješimo taj problem možemo biti opasni svakome. Pokazali smo to u Europa ligi u kojoj smo igrali odlično.
Razgovarali ste s izbornikom Horvatom?
- Jesam, zvao me, raspitivao se, što će odlučiti ne znam, ali znam da mi je drago da me ima u vidu.
Nije vam prvi puta da ste u krugu reprezentacije?
- Nije, bio sam triput, za Euro 2016., Euro 2018. i za SP 2019. kada sam otpao dan prije polaska zbog ozljede. Nisam još dočekao svojih pet minuta, ali vjerujem da će doći i to.
Izbjeglica iz BiH
Veselin Vujović je tvrdio da ste strašan potencijal...
- E, Vuja je bio poseban trener koji sjajno osjeća igrača i koji mi je dao priliku, makar sam ja znao biti silno neozbiljan tih godina. Vidio me kao jednog od nositelja igre, a ja sam ga sjećam se pitao mislim dan prije nego što smo trebali ići na neki turnir u Pariz da me pusti u Split da gledam Hajduk u nekoj europskoj utakmici, ne sjećam se više s kim. Uglavnom, Vuja je rekao može, a ja sam ga u nevjerici zvao iz auta da vidim jel’ to stvarno točno ili me zeza, da ne bi bilo problema, a on je rekao: “ako me još jednom nazoveš, nećeš ići nikuda”. I ja sam bio na utakmici, kasnije i na turniru, stigao sam, ali ne znam da bi me netko drugi pustio. I još nešto, jako mu puno tlačio što se kaže, ali tada to nisam vidio kako vidim danas. To je bilo za moje dobro, definitivno.
Piše da ste rodom iz Širokog Brijega, a da ste u Zagreb stigli iz Kutine, to nije skroz jasno?
- Ja sam ustvari iz Kraljeve Sutjeske iz koje je obitelj izbjegla u ratu prvo u Široki Brijeg gdje sam se i rodio. Nakon toga smo bili u Švedskoj, pa u Njemačkoj, pa smo se vratili u Hrvatsku, u Novsku gdje mama i danas živi. Tu sam krenuo u školu, pa sam u Kutini počeo igrati rukomet uz starijeg brata i tako došao do Zagreba.
I sada sanjate novu priliku?
- Vidim to kao veliki izazov, mislim da mogu s ovim godinama odgovoriti svim zahtjevima. No, polako, nije još stigao poziv. Sve u svoje vrijeme - zaključio je naš div iz poljske Wisle.