Došla je opasna Norveška sa +5 iz Osla. Bilo je to finale SP-a u reprizi siječnja iz pariškog Bercyja. Clermond-Ferrand imao je priliku dugo pljeskati jer u subotu 6. svibnja konačno zbogom francuskom nepobjedivom sastavu rekli su Thierry Omeyer i Daniel Narcisse. Bez njih Francuska nikad više neće biti ista, makar ne treba sumnjati da će biti dalje u vrhu.
Dinart: Plješćite!
A kakvi su igrači i karakteri, ta dva diva pokazal, su na terenu oduzevši Norvežanima svaku nadu. Makar, kada se oprašta, trebalo bi mahnuti tek... No, njih dvojica su bili ključni igrači pobjede. Titi Omeyer je obranio 20 lopti, a Daniel Narcisse sa 8 golova bio prvi strijelac utakmice. Velikani u pravom smislu riječi.
A zamislite o kakvom se mentalnom sklopu radi, kada nakon svih pobjeda, medalja, Omeyer izjavi.
LA FRANCE CHAMPIONS DU MONDE DE HANDBALL POUR...
- Bilo je najvažnije pobijediti velikog protivnika jer na taj način smo se približili nastupu na Euru.
I sad se svaki normalan čovjek pita je l’ to stvarno misli, glumi, zar je doista sumnjao da Francuska to neće učiniti.
No, u pozadini tih riječi stoji najveća istina svih njihovih uspjeha u kojoj nema ni traga bahatosti, već samo skromnosti, poštovanju za sve, a najviše za tim i sebe.
Čak je i kameni Didier Dinart bio ushićen, pljeskao je skupa s publikom, tražio da se slika s Omeyerom i Narcisseom:
- Moram zahvaliti njima što sam danas ovdje i što smo mi to što jesmo. Pljesak je samo mala nagrada za sve što su učinili.
I onda je došao Nikola Karabatić, pa su Omeyer i Narcisse su završili na rukama uz Nikolin zaključak.
- Nema tuge, najvažnije je napraviti veliki party za Titija i Daniela.
Omeyer debitirao 1999.
I bio je. A sada ćemo vidjeti na Euru u Hrvatskoj što i kako bez njih. Valjda će u lipnju dobiti Litvu, što mislite...
Thierry Omeyer je otišao iz dresa koji je prvi puta obukao ‘99. godine protiv Rumunja. Danas je u 40, a skupilo se 345 nastupa čak.
Daniel Narcisse je startao godinu kasnije protiv Islanda, danas je dvije godine mlađi, skupio je 298 nastupa uz 912 golova. Njih dvojica 17 zlatnih medalja, Thierry jednu više, onu 2001. jer je stariji. Sve su rekli i otišli sa stilom, kao najbolji, baš onakvi kakvi su bili kada je Francuskoj bilo najteže. Nikad boljeg vratara, nikad boljeg četvrtog vanjskog neće biti.
I ako mislite da su otišli s dolaskom Emmanuela Macrona, to nema veze. oni su bili i ostali “politika” za sebe. Zato pljesak iz Hrvatske, makar im sve nećemo oprostiti...