Istina da se oprostio prije mjesec i pol, ali je istina da on nije bilo tko i da je čovjek koji je svojim prisustvom i odnosom "kupio" sve simpatije hrvatske javnosti, ali i europske. Domagoj Duvnjak odlučio je reći dosta. S 36 godina to nije nimalo čudno. U dresu reprezentacije Hrvatske, kojoj je bio kapetan, odigrao je 257 utakmica, zabio 771 gol, osvojio osam medalja. Otišao je s medaljom u siječnju, pojavio se prvi puta protiv Mađarske u Poreču u prijateljskom susretu, pojavio se u siječnju 2007. na SP u Njemačkoj, kada je Španjolskoj zabio prvi gol na jednom velikom natjecanju. I više nije izašao, a od tada do danas prošla su 23 velika natjecanja. Pa sada to iskombinirajte s Bundesligom i ritmom svih ovih godina, te sami donesite zaključak.
Domagoj Duvnjak zbog reprezentacije u prvom redu ostaje legenda jer je bio najbolji svjetski rukometaš, bio je MVP Europskog prvenstva.... Ali, kako u životu savršeno ne postoji, jedina stvar koju nije dotaknuo u toj nevjerojatnoj karijeri u kojoj je ponio i europske klupske naslove, je osvajanje reprezentativnog zlata.
Nije ga lako uloviti, jer nije ništa manje nezadrživ nego što je bio na terenu. Veli "čekaj malo, u taksiju sam, moram se slikati s čovjekom". I tako gdje se god pojavi. Za to trebaš imati puno pristojnosti, odgoja i uvijek biti spreman nositi se sa svime. On je to savršeno savladao.
Reprezentacija igra, Duvnjaka nema nakon 18 godina i 23 natjecanja. Kako je to?
- Lako je da ne moraš biti tamo, ali teško je gledati. Čudno malo. Prvo sam mislio da nisam pozvan, šalim se... Kad se dobiješ sve je dobro. Jesam li se nervirao? Jesam prvo poluvrijeme, ali dečki su to super odradili i upisali veliku pobjedu u Brnu.
Kada bismo pitali Domagoja Duvnjaka da sastavi najbolju sedmorku s kojom je igrao na bilo koji način svih vremena, odgovor bi bio...
- To mi je najgore pitanje u životu. Ja mogu nabrojati puno jako puno igrača s kojima sam igrao, svi s kojima sam igrao za mene su prva sedmorka. Stvarno je nezahvalno pitanje. Možda jednom, možda nikad neću to moći odgovoriti. Znam da nije najsretniji odgovor, ali to je za mene tako.
A kada biste birali sedam stranaca s kojima ste igrali?
- Uh, opet teško, ali dobro, evo probat ću, makar o tome nikad nisam razmišljao. Recimo na golu Niklas Landin, na crti trojica Bertrand Gille, Patrick Wiencek i Hendrik Pekeler, na krilima desno Hans Lindberg, a lijevo teško mi se odlučiti između Tota Jansena, Dominika Kleina, Runea Damhkea i Magnusa Landina. A u vanjskoj liniji s lijeva na desno Filip Jicha (Pascal Hens), Aron Palmarsson (Guillame Gille), desno Marcin Lijewski (Marko Vujin).
Kako je u Zagrebu koji vam priprema veliki oproštaj?
- Uživam. Meni lijepo, kao da sam na maturalcu trenutno. Tati Ivi je 65. rođendan, pa ćemo i to proslaviti, jer se ne vidimo baš prečesto.
Najbolje natjecanje, kad je igrao najbolji rukomet?
- Na OI u Londonu, to mi je možda bilo savršenstvo osim polufinala kada je šut bio 0/7, pa 2013. kada je bilo SP u Španjolskoj kada sam na krilima toga bio prvak Europe s Hamburgom i dobio priznanje za najboljeg igrača svijeta. A s Hrvatskom je to bilo i 2020. godine na Euru, kada smo uzeli srebro i to mi je finale koje mi je bilo najviše žao da sam izgubio. Bio sam tada MVP Eura, u nekoj drugačijoj roli nego do tada.
Kada vam je bilo najteže?
- 2017. kada sam operirao koljeno, devet mjeseci sam bio out. Vratio sam se samo zbog prvenstva u Hrvatskoj i velike želje, onda mi je pukao list i to mi je tada bio kraj svijeta. I ovo sada što se dogodilo na posljednjem SP.
Sve osim zlata ste osvojili, ostaje li žal?
- Ne, ne ostaje, Bio bih sretan da je bilo tako. Ja sam presretan što sam sve prošao u reprezentaciji, još sam sretniji da sam u ovim okolnostima imao dečke uz sebe koji su mi podarili medalju za oproštaj.
Kiel je tu, niste se predali, u Bundesligi nikad nije bila veća borba za naslov?
- Nikada ovako, a mislim da mi je ovo 17. godina u Bundesligi. Ovo što se događa je nevjerojatno, da pet klubova može osvojiti prvenstvo. To se nikad nije dogodilo. Imali smo tešku krizu na početku, izvukli smo se nekako sa 12 pobjeda za redom. Žao mi je da smo nakon SP bili u Wetzlaru poraženi, jer bi samo s tim bodovima sada bili prvi. Samo se nadam da nas neće koštati. I u Europi smo dobri, izborili smo četvrfinale Europske lige koja je dobro natjecanje. Idemo na pobjednika susreta Kriens - Limoges u četvrtfinalu s uzvratom doma, što je za nas velika prednost. I na Final Fouru domaćeg Kupa smo, igramo polufinale protiv Löwena. Drži me ta Bundesliga u životu i zato sam ostao u Bundesligi.
I na kraju još malo o Češkoj, da budemo aktualni...
- Mislio sam iskreno da će biti puno teža utakmica u Brnu, jer je Češka odlična reprezentacija. Igraš vani, u novim okolnostima, nije jednostavno, ali dečki su bili baš sjajni. Mi nikad nismo dobili lako takve utakmice vani, teško je bilo u Grčkoj, Švicarskoj, nije bilo jednostavno ni u Belgiji, u Nizozemskoj smo čak izgubili... I mislim da dobiti takvog protivnika tako sigurno znači jako puno. U Češkoj je i moj Mrkva iz Kiela, da je on u prvom dijelu uz naše probleme bio bolji, ne bi nam bilo tako jednostavno kako je ispalo. A s golmanima nikad ne znaš. Ništa, očekujem da ćemo i u nedjelju napraviti korak naprijed, ostati dosljedni i da ćemo kao broj 1 u skupini biti već prije posljednja dva susreta - zaključio je Domagoj Duvnjak prije današnje proslave u Areni.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....