Tea Pijević. Do prije dva tjedna, ruku na srce, malo je Hrvata znalo za ovu djevojku. Mogla je biti inženjerka molekularne biologije, studentica na agronomiji, referentica za kulturu u općini Ploče...
Rukometašica? Pa da, mogla je i to biti. Rekosmo, tako je stanje bilo do prije okvirno dva tjedna. Danas? Sada znamo da obožava burek, ima stabilnu ljubavnu vezu, da je rukometna reprezentativka, djevojka koja se stalno smije pa i dok brani, a brani... Čudo jedno! Do te mjere da je u potpunosti ovog prosinca izašla iz anonimnosti. I da, ups, pa to je djevojka koja ima 29 godina ili - kada je sport u pitanju - nije baš od jučer. No, kako ju je nacija “otkrila jutros”, intrigira nas sve o Tei Nazionale.
Vanjski suradnik
Jedan od onih koji nam je tu pri pomoći jest Matija Bilušić (45), trener vratarki u našoj izabranoj vrsti. Sam također nekoć vrhunski sportaš, rukometni vratar koji je prije više od 20 godina bio u RK Zagreb, pa kasnije vratar u Sisciji, Medveščaku. U trenerskoj je karijeri vodio Maksimir Pastelu, a od veljače ove godine je trener-vanjski suradnik u ŽRK Lokomotiva. Vanjski je suradnik iz jednostavnog razloga... Čovjek ima svoj profesionalni posao koji nema veze s rukometom. Od nečeg se mora i živjeti, a kako smo mi društvo koje je poznato po “ulaganju u trenere”, eto... Druga tema. Vratimo se mi Tei. I dakako njezinom treneru Bilušiću koji je s djevojkama u Danskoj, član stručnog stožera reprezentacije posljednje dvije i pol godine...
- Pod broj 1 ima specifičan način branjenja - uvodno će Bilušić.
- Prvi put kada sam je sreo došao sam do zaključka da je drukčija i to se ne mijenja. Postoji vratar koji brani ili ne brani. U životu sam sreo stotine tehnički vrhunskih vratara, ali na utakmici ne mogu loptu obraniti. Tei sam prvog dana rekao da možemo raditi na nekim detaljima koji njoj mogu pomoći, a sve ostalo je na njoj. Ona je djevojka koja je jako čvrsto na zemlji, svjesna sebe i vrlo postojana u glavi.
Po čemu se taj “specifičan način branjenja” razlikuje od ostalih?
- Ima sposobnost više pročitati gdje će igračica uputiti šut, u odnosu na obranu, prati sve kretnje. Načelno, ona ne čeka druge, već odluči u jednom trenutku. Ona je ta koja “bira” svaki šut.
Laički, telepatski primorava suparniku na šut ondje gdje se ona sama već postavlja?
- Ona gleda gdje se i kako obrana kreće, to. Naravno, zna više-manje sve te igračice jer analiziramo tko kako puca. Mozak joj radi jako brzo.
Trener vratarki Matija Bilušić naglašava jednu utakmicu na ovom Euru koja je sve izmijenila, kako kod Tee, tako i cijele vrste.
- Mađarska. To je bio “okidač”. Nakon te utakmice su postale svjesne onoga što im mi stalno ponavljamo, da mogu pobjeđivati i najbolje suparnice. Sad to iz utakmice u utakmicu raste, bez obzira na umor. Mislim da je to jedan od glavnih razloga zašto one sada uživaju na terenu. Ne opterećuju se rezultatom, niti time što se odjednom o njima piše, priča, već svaku utakmicu ulaze u teren kao da je zadnja.
Stvari se poklope...
Tea Pijević nije slučajno stala na vrata, ali put do “jedinice” joj se u biti otvorio ozljedom Ivane Kapitanović.
- To je tako u sportu, životu općenito. Nekad neki trenuci izbace heroje, stvari se ponekad poklope. Ivana je svakodnevno “s nama”, čujemo se, a Ivana i Tea stvarno jako dobro funkcioniraju.
Za kraj, u petak slijedi polufinale protiv Francuskinja, što će te sugerirati Tei? Hoćete li uopće?
- Nema ništa posebno. Pogledat ćemo video, donijeti neke zajedničke odluke i kao dosad, bez straha se “bacamo na glavu”. Nema prevelike filozofije. Tu smo gdje jesmo zahvaljujući tom užitku igranja i osmijehu na licu. I da, mi se malo interno šalimo, ali nama čak odgovaraju utakmice bez publike, u prednosti smo. To je nama “domaća atmosfera” jer kod nas u Hrvatskoj publike i inače nema na ženskom rukometu - s osmijehom će Matija Bilušić.