Komentar rukometnog trenera Vatromira Srhoja, bivšeg izbornika hrvatske ženske reprezentacije:
Dogodilo se neminovno, Hrvatska je eliminirana na svjetskom prvenstvu u Egiptu i to je naša ružna realnost. Završni čin ovih tužnih predstava naših „Kauboja“ dogodio se protiv Danske, u posljednjih 19 godina naši rukometaši nisu doživjeli tako težak poraz kao ovaj protiv Danske. Ovo je bilo baš žalosno, sada je logično zaključiti da se Červar, koji ima sve zasluge za dugi niz uspjeha naše reprezentacije, ipak izgubio…Šteta, ovo je teški udarac našem rukometu.
Počelo smo prekrasno, obrana je bila pokretljiva, agresivna, naši su pravovremeno ulazili u kontakt s protivničkim igračima, a onda smo u napadu s lakoćom zabijali. Međutim, Danci su ubrzo uspostavili ravnopravni odnos, pa su i zaključili prvo poluvrijeme s dva gola prednosti. Izbornik Lino Červar je stalnim izmjenama nastojao podignuti tempo naše igre, ali se to nije pokazalo kao djelotvorno. Moj dojam je da od takvih, da tako kažem, šaranja i izmjena nije bilo baš koristi.
Znam lako je ovako sa strane docirati, ali ipak uporište za moju primjedbu nalazim u igri Martinovića, koji je igrao sve bolje što je duže bio na terenu. Eto, Danci silom prilika nisu imali takvih mogućnost brojnih zamjena, djelovali su jako dobro, homogeno, igrali su brzo, čak prebrzo za naše igrače.
A u nastavku smo sasvim posustali, u prvih sedam minuta nismo uspjeli zabiti gol, a Danci su od plus dva razlike otišli na prednost od čak osam razlike u prvih sedam minuta. Već od starta u drugo poluvrijeme vidjela se nesposobnost naše obrane da se suprotstave brzim proigravanjima Danaca. Naši su se slomili, Danci su bili toliko superiorni, sigurnu u svoje sposobnosti i realizaciju da je to izgledalo prestrašno, za nas koji smo se nadali mnogo boljoj, žešćoj izvedbi hrvatske reprezentacije. Previše je bilo tehničkih grešaka, toliko šutova bez rezona, ali više od svega bolna je bila spoznaja koliko je naša obrana porozna, bez snage da djeluju kolektivno.
Poslije gubitka utakmice od Argentine činilo se da su nam sve nade za plasman u četvrtfinale potpuno nestale, ali kako to obično biva, zaigrali smo na jednu, može se kazati čak i realnu mogućnost da se ipak nađemo među osam najboljih. Dakle, najprije je trebala pobjeda katarske reprezentacije nad Argentinom, što nije bilo nerealno predvidjeti s obzirom na to da su im se vratila dva važna igrača. I dogodilo se, tako da je preostalo izvojevati pobjedu nad svjetskim prvacima Dancima, koji su ozbiljni desetkovani uslijed bolesti, pa ne samo da im nije mogao igrati najbolji Mikkel Hansen, već im je falilo pola momčadi. Međutim i takvi Danci su nam očitali lekciju… takoreći bez pola momčadi.