Svako veliko natjecanje donosi rukometu neke nova imena na velikoj sceni. Svjetsko prvenstvo u Egiptu okončano prošlog vikenda ispalo je sasvim specifično, jer je trebalo biti prvo u novom olimpijskom ciklusu, a ispalo je posljednje u istom prije OI u Tokiju.
Početak svakog olimpijskog ciklusa obilježava uvođenje novih mladih snaga da bi u četverogodišnjem razdoblju koje slijedi postigli maksimum. E sad, mnogi su tim tragom nastavili bez obzira na OI u Tokiju, a mnogi su ipak odlučili kao recimo Španjolska, Francuska, Norveška ustrajati sa starim snagama. Neki s razlogom kao Norveška jer su još dovoljno mladi za četiri sljedeće godine, neki s dosta rizika u toj priči kao Španjolska koja ima puno igrača koji će Pariz 2024. teško dočekati. No, Španjolci su našli neki svoj način s B selekcijom da bi se brže prešaltali na vrhunski rukomet kakav pruža njihov seniorski sastav.
No, pokazalo se i ovaj puta da svježa krv i te kako dobro dođe i vidjeli smo nekolicinu sjajnih mladića koji na velika vrata kucaju u svijet rukometa. Ovo im je bio prvi nastup na SP, a izgledali su u svojim momčadima potpuno ravnopravno s najiskusnijima.
Isto tako vidjeli smo neka nova imena koja više nisu mlada, ali su prvi puta na velikoj sceni i dokaz su rosteri najmoćnijih rukometnih zemalja i te kako široki, puno širi nego što se misli. Švedska je tu u ovom slučaju bila savršen primjer.
Pa, evo, desetorice mladih koje smo izdvojili kao posebnije u priči, plus petorica “starih” koji su u svojim premijerama oduševili i preporučili se izbornicima i za ubuduće.
DESET MLADIH
Mathias Gidsel (21, Danska)
Novi danski ljevak postao je jedan od ključnih igrača svjetskih prvaka i olimpijskih pobjednika preko noći. Nakon odlaska Sondergaarda Danci su tražili rješenje nekoliko godina i izbornik Jakobsen pronašao ga je u 21-godišnjem sitnom ljevaku koji igra u domaćem GOG-u. Savršeno je kliknuo s Hansenom, Mensahom i Olsenom i obogatio dansku igru svojom okomitošću prema golu. Ako je čovjek koji je “jučer” ušao u reprezentaciju i već u svom prvom nastupu bio prvi strijelac Danske (39 golova), odmah do Mikkela Hansena (48), malo tu što još treba dodati.
Andre Gomes (22, Portugal)
Gumeni Portugalac sa sto različitih imidža. Čovjek koji skače do neba, čak i preskače protivničke obrane što se moglo vidjeti u utakmici protiv Francuske kada mu je Luka Karabtić postavio most, a on jednostavno preletio preko njega. Izuzetna brzina sa 192 centimetra, sjajan šut. On je igrač kojeg se na devet metara jednostavno pustiti ne smije. U Portu je, ide u njemački Melsungen dogodine. Rukometaš budućnosti, naravno u oba pravca.
Amine Darmoul (22, Tunis)
Vižljasti Tunižanin nije potpuno iznenađenje, jer je raskoš svog talenta u kojem dominiraju brze noge demonstrirao na prošlom SP mladih kada je proglašen najboljim igračem. Čak 40 golova je zabio u svom premijernom nastupu za Tunis na SP, a ima samo 21 godinu. Nesvakidašnji talent koji još uvijek igra u tuniskom El Sahelu, ali sasvim smo sigurni neće još dugo tamo ostati.
Ivan Martinović (23, Hrvatska)
Najbolja stvar je da je najbolji mladi rukometaš svijeta silom neprilika dobio priliku pokazati što može. Izuzetna tehnika, osjećaj za igru i morali bismo s takvim talentom opreznije, naglašavati mu vrline, a ne mane poput obrane jer sa svojim godinama tek dolazi do fizičke zrelosti koja je ipak uvjet za obranu. Dečko igra treću sezonu u Bundesligi, svake je sezone dosad preko 100 golova. Trenutno je u Hannoveru, a ne sumnjamo da će se i Kiel brzo javiti, ako već nije.
Emil Jakobsen (22, Danska)
Novo dansko lijevo krilo koje je na SP imalo ravnopravan tretman s Magnusom Landinom, koji igra u Kielu. Nas je uništio, pozabijao sve penale. Jako podsjeća na Hansa Lindberga u punoj snazi nekada, samo im je ruka bila različita. Dogodine ide u njemački Flensburg i ta činjenica u situaciji kada Flensburg ostaje bez Norvežanina Jondala puno govori. Ima bombu u rukama, zakucava u svakom skoku s krila, što se ne vidi baš često.
Michal Olejniczak (19, Poljska)
Malom poljskom zvrku tek je 19 godina, a izbornik Patrik Rombel ga je gurnuo da bude lider nove poljske generacije. Ide na glavu, daje ritam momčadi, a treba znati da nosi dres Kielca i da Talant Dušebajev sigurno zna što s njim treba napraviti. Ako mu gledate visinu, naći ćete manu, ali agresivnost koju ima je urođena i vrlina je s kojom će pokriti sve. I u budućnosti.
Valter Chrintz (20, Švedska)
Novo pakleno desno krilo Šveđana, nasljednik Pierra Thorssona, Johhana Petterssona i Niklasa Ekberga na toj poziciji. Brz je kao metak, neuhvatljiv u kontri, ali i iznimnog repertoara šuta sa svoje pozicije. Već sada se nametnuo kao nezamjenjivi dio nove Švedske koja je ovdje išla do finala. Činjenica da sa 20 godina već igra u Bundesligi za berlinski Füchse i da se nametnuo i tamo samo potvrđuje njegovu rukometnu osobnost.
Ahmed Hesham (20, Egipat)
Uz sjajne Elderu, Zeina i Yahiju, Egipćani su na ovom SP najavili i novu buduću zvijezdu u svojoj vanjskoj liniji Ahmeda Hashama. Iznimno moćan za svojih 20 godina bio je čak i početni izbor Parronda u mnogim utakmicama. Hesham napreduje u vrlo jakom francuskom Nimesu i samo je potvrda koliko Egipćani ozbiljno pristupaju uvođenju mladih igrača u reprezentaciju. Izvanredan šuter, prolaz mu je isto jaka strana, a igra u oba pravca ključne role.
Sergej Kosorotov (21, Rusija)
Makar se pojavio na prošlom Spp i zavbio gol Nijmecima za bod Rusije, tek je na ovom SP Sergej Kosorotov dobio priliku pokazati da Rusija koja je nekad bila pojam kada su u pitanju mladi igrači, ima potencijalno novu veliku zvijezdu. Izuzetno je brz i skočan, što je drugačija kvaliteta od nekadašnjih ruskih “tenkova”. Sa 195 cm to izgleda jako dobro i Velimir Petković mu je dao veliko povjerenje u Egiptu. Igra u Čehovskim medvjedima kod Maksimova, a to znači da nije slučajno dobar.
Alex Blonz (20, Norveška)
Upoznali smo ga u dresu Elveruma u Ligi prvaka. Izuzetno je efikasan i nasljednik je Jondala na lijevom krilu norveškog sastava. Znatno je laganiji, skočniji i s njim Norvežani dobivaju još više na eksplozivnosti. Igra bez respekta, spreman preuzeti odgovornost i to je Berge jako dobro koristio, a u budućnosti će i znatno više.
PET ‘STARIH’
Jonathan Carlsbogard (25, Švedska)
Apsolutno najveće iznenađenje ovog SP-a, sjajni 25-godišnjak iz njemačkog Lemga. Sa svojih 195 cm visine, ključni igrač švedske obrane uz Maxa Darja, igrač brzih nogu i izuzetno snažnog šuta, kojeg Europa i svijet nisu tako dobro upoznali kao sada. Čovjek se pita zašto ga u toj Švedskoj nije bilo dosad. Ni Švedska nije znala što ima dosad.
Ruben Marchan (26, Španjolska)
Kada netko nakon 20 godina staža u timu zamijeni Julena Aguinagaldea, onda je to ogroman izazov, a snažni 26-godišnji Španjolac iz Ademar Leona to je napravio na veliki način. Sjajno se uklopio u španjolski sustav, zasad više napadački, ali ne sumnjamo da će i obrambeno sa svojih 198 cm i 107 kg. Da je pogodio zadnji zicer s Dancima za egal već bi bio slavan, a ovako će tek postati.
Adam Morawski (26, Poljska)
Odlični poljski vratar 26-godišnjak iz Wisle konačno je došao u prvi plan i potvrdio da se radi o vrataru s kojim bi Poljaci nakon Slaveka Szmala trebali pronaći dugoročne rješenje čak i za dva olimpijska ciklusa. Izuzetno je brz za svoju visinu i vratar je koji je u stanju dignuti cijelu momčad svojim obranama.
Felix Claar (24, Švedska)
Prije nekoliko godina Stefan Lovgren u razgovoru je na našem Euru na pijesku na Jarunu, gdje je predstavljao EHF, govoreći o budućoj Švedskoj spomenuo Felixa Claara kao jednog od najvećih talenata nakon zlatne generacije. I bio je u pravu, jer Claar je igrao sjajno u Egiptu na svojoj premijeri. Taj 24-godišnjak koji sada igra u danskom Aalborgu ima izuzetan osjećaj za rukomet i prepoznavanje igre. Ako ga Jim Gottfridsson zove u igru to sve govori, a i Glenn Solberg savršeno zna što je pravi srednji/lijevi vanjski.
Jakob Holm (26, Danska)
26 mu je godina, a tek sada je izašao u prvi plan makar već nekoliko sezona igra sjajan rukomet u Bundesligi za berlinski Füchse. Opis? Otrov u maloj bočici, gromovitog šuta, brzih nogu, Jakobsenov joker velikog finala protiv Švedske. Zbog njega i njegove role je Mikkel Hansen preselio desno, a to treba moći. Debitirao je 2016, ali nekako ostao u sjeni i kada nije bilo Laugea eksplodirao je.