Premda je na Europsko prvenstvo u Poljskoj ispraćena bez pompoznih najava, “pobjedničkih fanfara” i veliki riječi i očekivanja, hrvatska rukometna reprezentacija bolno je prizemljena u Krakovu.
Teškim porazom od Francuske, najgorim u povijesti naših međusobnih utakmica, rukometaši novog izbornika Željka Babića doživjeli su težak udarac, koji nije u skladu s pričama o stvaranju nove pobjedničke generacije koja bi trebala pokoriti Europu na sljedećem Europskom prvenstvu, kojem je 2018. domaćin Hrvatska.
Hrvatska je reprezentacija u utakmici drugog kola drugog kruga natjecanja doživjela težak poraz (24-32) čime su u vodu bačene sve najave o izgradnji momčadi koja će naslijediti zlatnu generaciju Ivana Balića, Petra Metličića, Mirze Džombe i ostalih koju su u periodu od nekoliko godina osvojili svjetsko i olimpijsko zlato te niz drugih odličja na velikim natjecanjima.
Iskupljenje s Poljskom
- Ne znam što se dogodilo, pali smo bez pravog otpora, igrali smo lošu obranu, ni u napadu nismo povezali pravu akciju, govorio je izbornik Željko Babić nakon poraza ipak optimistično najavljujući bolje dane hrvatskog rukometa u godinama koje dolaze. Babić je izrazio uvjerenje da će njegovi igrači na kvalifikacijama izboriti plasman na OI u Brazilu, da će tamo pokazati pravo lice i zatim nastupiti na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 2017., te da će sve to biti samo uvertira za najbolji nastup na domaćem Euru za dvije godine. Govorio je Babić zatim i o tome da će se njegovi igrači nastaviti boriti u produžetku EP-a, da će pružiti dostojan otpor Poljacima u sljedećoj utakmici koja je na rasporedu u srijedu u 20.30.
S obzirom na dosad prikazano u Poljskoj, samo će najveći optimisti povjerovati da je tako nešto moguće nakon samo tri pobjede u pet dosad odigranih utakmica (pobjede nad Bjelorusijom, Islandom i Makedonijom te porazi od Norveške i Francuske).
Krah počeo u Danskoj
Kad bi tako i bilo, kad bi nas eventualna pobjeda i odvela do maksimalnog petog mjesta, svatko iole realan priznao bi da je hrvatski rukomet doživio ozbiljan pad. Lino Červar osvojio je na početku svog mandata 2003. i 2004. dva zlata, zatim se morao zadovoljiti srebrima, njegov nasljednik Slavko Goluža osvojio je tri bronce, a sada se već na tri velika natjecanja nije osvojilo ništa. Nakon četvrtog mjesta na prošlom EP-u, u Danskoj 2014., došao je SP u Kataru na kojem smo ostali bez polufinala kao i sada u Poljskoj.
Tri natjecanja u nizu bez pravog plasmana i odličja - tako nešto hrvatski rukomet nije doživio punih 13 godina. Vratili smo se na period od zlatne Atlante 1996. do dna na EP-u 2002., kad je hrvatski rukomet proživljavao najteže trenutke.
Navikli na uspjehe
Bez obzira na to tko što o tome mislio, proces podmlađivanja reprezentacije započet još davne 2009. na SP-u Hrvatskoj, a dovršen je ispadanjem zadnjeg “zlatnika” Igora Vorija ove godine, nije bio realno utemeljen. Najbolje to pokazuju nastupi reprezentacije na zadnja tri velika natjecanja zauzimanjem četvrtog mjesta na EP-u Danskoj 2014. te izostankom iz borbe za odličja na SP-u u Kataru te sada u Poljskoj. Tri natjecanja u nizu bez odličja, to zaista ne odgovara rejtingu hrvatskog rukometa koji je u samo deset godina od 2003. do 2013. osvojio devet odličja na velikim natjecanjima.
Tome u prilog najbolje govori činjenica da smo tako bolno prizemljeni od Francuske koja nas je u Krakovu pobijedila igrajući praktično cijelo vrijeme sa sedmorkom u kojoj je najmlađi igrač Nikola Karabatić napunio 31 godinu.
Najstariji je Thierry Omeyer koji će ove godine napuniti 40 godina, tu su Daniel Narcisse koji ima 37, Michael Guigou kao 34-godišnjak, zatim Luc Abalo i Cedric Sorhaindo sa 32... Za francuskog izbornika Claudea Onestu nema podmlađivanja, kod njega će igrati uvijek oni najbolji, bez obzira na godine, a u momčad će uvijek postupno uvoditi neke mlade koji stasaju uz rođene pobjednike i sami postaju dijelom tog pobjedničkog mentaliteta...
I zato treba ponoviti, štogod tko o tome mislio, hrvatski rukomet u laganom je, ali konstantnom padu već niz godina. Odgovorni bi trebali razmisliti zašto je to tako...