Nekako smo možda “po inerciji” očekivali pobjedu Hrvatske protiv Crne Gore, ali u Budimpešti smo dobili još jednu potvrdu da danas ‘i drugi igraju rukomet’.
- Prije svega, Crnoj Gori treba čestitati na zasluženoj pobjedi i odličnom rukometu kojeg su prikazali. Oni su dali svoj maksimum i ostvarili vjerojatno povijesni rezultat, a što se dogodilo s nama, teško je reći gledajući ovako sa strane – komentirao je Zdenko Kordi, iskusni osječki rukometni trener.
Bez velikog respekta
Kaže kako je na izvedbu obje reprezentacije utjecao problem s koronavirusom. No, postavlja se pitanje je li Hrvatska možda olako shvatila težak zadatak koji je bio pred njom na početku drugog kruga?
- Je li bilo podcjenjivanja? Mi to teško možemo reći. No, sigurno da Crna Gora, bez obzira na pobjedu protiv Slovenije, nije u našoj javnosti izazivala nekakav preveliki respekt. Moguće da je tu bilo ‘lako ćemo’, a kad od početka ne uđeš sa sto posto, ako i malo podcijeniš suparnika, onda to kasnije jako teško ide. Tada obično suparniku sve ide na mlin, a tebi ništa.
Ističe Kordi kako je Crna Gora odigrala odličnu obranu.
- To su nadogradili s jednim fantastičnim vratarom Nebojšom Simićem. Predstavili su se kao ekipa škole rukometa s naših prostora, od golmana preko vanjskih šuteva pa do obrane. Krasilo ih je sve što treba krasiti jednu ekipu koja želi ostvariti rezultat. Mi smo u startu utakmice ušli premekano i premlako, i tu smo izgubili samopouzdanje. Još smo se nekako držali u prvih 20 minuta, ali su se oni prema kraju prvog poluvremena odvojili.
Dok je Simić briljirao, Pešić i Alilović nisu donijeli prevagu na hrvatskim vratima.
- Mirko je malo krenuo početkom nastavka, no uglavnom su nam vratari bili na streljani. Ali vratar teško može bez kvalitetne obrane. Mi smo obranu igrali dosta s blokom, s možda premalo kontakta. A njihovi udarci izvana stvarno su bili vrhunski. Vidjela se razlika kad puca Branko Vujović, koji ima niz jakih utakmica s Kielcem i ranije Celjem, pa Čavor, i taj Ševaljević. No, Simić je tu bio najveća prevaga.
Izgledi za polufinale svedeni su na minimum, ali postoje i neke pozitivne stvari s ovog Eura. Kako uopće gledate na tu širu sliku?
- Stalno se provlači pitanje oko pomlađivanja reprezentacije. Vjerojatno je ta odluka donesena na razini Saveza, i ona ima smisla ako su sljedeće Olimpijske igre cilj. Mnogi su vjerovali da bismo ove godine mogli napraviti ‘boom’ kao ona generacija iz Portugala 2003. predvođena Linom Červarom. Međutim, mnogi drugi primjeri govore da je vrlo teško mijenjati generaciju i da to treba biti postupno. U prošlim godinama u takvim pokušajima nismo dobili ono što se tražilo na određenim pozicijama. Primjerice, nismo dobili odgovor tko je lijevi vanjski nakon Lackovića, sad smo došli do toga da bi to trebao biti Jaganjac. Neosporne su perspektive Jaganjca, Martinovića, Lučina koji se sad pokazao, Šipića... Očito je bila odluka da idemo tako, no neke druge reprezentacije poput Švedske i Francuske postupno uvode mlađe igrače, što donosi kontinuitet rezultata.
Je li onda Euro dosad za hrvatsku bio uspješan ili ne?
- U ovoj situaciji, ako smo se odlučili na pomlađivanje, a imajući u vidu koronu, ulazak u drugi krug jest uspjeh. Naravno da su svima narasle ambicije i da smo počeli razmišljati o polufinalu, ali treba ostati miran i pokušati do kraja ostvariti što bolji plasman. Mladi igrači trebaju stjecati iskustvo, a koliko se iza koga treba stati, to je stvar procjene izbornika i stručnog stožera.
Svima su uvjeti isti
Mnogi kažu da prvenstvo zbog covida-19 nije regularno. Što vi mislite o tome?
- Onog trenutka kad je EHF odlučio da se prvenstvo igra, onda je to tako. Svi imaju iste uvjete, svi su izloženi istom virusu. No, isto tako se sve skupa moglo prebaciti na lipanj, vjerojatno bi tada bilo regularnije glede problema s koronom. Hrvatska se dosta dobro nosila s tim, ‘zavrtjeli’ smo puno igrača, mnogi su iznenađeni koliku širinu igračkog kadra mi zapravo imamo. Sve ovo bit će veliko iskustvo za mlađe igrače, stožer, pa i za cijeli savez. Ovu utakmicu trebamo što prije zaboraviti i okrenuti se sljedećima jer u njima još uvijek imamo što tražiti - zaključio je Zdenko Kordi.