Švedska je prvak Europe, a najzaslužniji za tu priču je Norvežanin Glenn Solberg. Njegov poučak je naoko jednostavan, trajao je vrlo kratko, a Švedskoj je donio ono o čemu je sanjala 20 godina. Jednostavno, čovjek je izašao iz slijepe ulice, vidio je neke stvari koje drugi nisu i veliku tradiciju vratio je na zlatne staze 20 godina nakon generacije Bengta Johanssona.
Ta velika tradicija bila je uvijek tu negdje, ali vrh nije doticala od odlaska zlatne generacije koja je napregnuto to ponijela u Globen Areni 2002. godine kada smo mi Jonkoppinga otišli s posljednjim mjestom nakon prvog kruga.
Švedska je nakon toga ostala ozbiljna rukometna zemlja, ali je dugo tražila način kako. Nakon Bengta Johanssona došao je četiri godine Ingemar Linnel i nije uspio ništa. Nakon njega na klupu je sjeo veliki tandem svjetskog rukometa Magnus Wuislander – Staffan Olsson. Pomaknuli su granice, izborivši 2011. polufinale SP, a 2012. osvojivši srebro na Olimpijskim Igrama u Londonu. Vratili su Švedsku u veliki finale. No, ni njihovo znanje ni iskustvo nisu pomaknuli Švedsku na vrh. Došao je jaki klupski trener Christian Andresson, 2017. bio je četvrtfinalist SP u Francuskoj, a godinu dana kasnije finalist Eura u Hrvatskoj. Kada je pao nakon 2020. kada njegov tim nije ušao u polufinale domaćeg Eura, na čelo je došao Glenn Solberg.
Veliki švedski potencijal stvoren u mlađim uzrastima dugo je bio mrtvi kapital i prvo što je napravio, Solberg je aktivirao njega. Recimo tri zanimljive generacije su bile – 2013. svjetski prvaci u Bosni i Hercegovini, tim u kojem su igrali Albin Lagergren, Daniel Pettersson, Jim Gottfridsson, Peter Johanesson..., pa srebrni juniori na Euru u Austriji 2014. tim koji su nosili Oscar Bergendahl i Thobias Thulin, pa kadetsko svjetsko zlato u Hrvatskoj 2018. u timu gdje su bili Eric Johansson, Valter Chrintz, Fabian Norsten i Ludwig Hallback.
Onda se osvrnuo na tim koji je igrao dotad i odlučio uvesti neka svoja pravila. Osnovno i prvo – igra u dva pravca, drugo – ako su mladi i stari tu negdje igraju mladi, ako je stari bolji igra on. I treće - na bolesne se više ne računa kao na glavne, isto kao na one koji nisu nositelji u svojim kluboima. I onda su zbog godina otpali Jonas Kallman, Johhan Jacobsson, Mathias Zachrisson, pa stalno ozlijeđeni Phillip Hennigsson, Simon Jepsson, Jerry Tollbring, Michalel Apellgreen, pa nestalni Linus Arnesson, Jesper Nilsson, Andreas Cederholm, Viktor Ostlund, te na kraju po mnogima najbolji realizator s crte u Europi Andreas Nilsson, jer igra u samo jednom pravcu.
Mnogi su mislili da će novo preslagivanje biti samo još jedan pokušaj, ali Solberg je na SP u Egiptu odmah uzeo srebro, bio na OI u Tokiju u četvrtfinalu i evo sada je europski prvak. Pokazao je što je izbornik u pravom smislu iskoristivši sjajno potencijal Švedske kao rukometne zemlje. Smislio je Carlsbogarda, u glavne role gurnuo Lagergrena, Pellasa, Claara, Sandella, Bergendahla – glavne igrače u svojim klubovima, što je želio iskoristio je na najbolji mogući način i ne samo da je dignuo Švedsku do naslova europskog prvaka, nego i pokazao da taj tim uz njih ima perspektivu, jer je uključio kao igrače odluke mlade Chrintza, Walliniusa, Mollera, Johanssona, a uskoro će i Ludwiga Hallbacka odličnog srednjaka i Fabiana Norstena sjanog mladog vratara. Zašto važno? Pa dogodine su domaćini SP. Solberg zna što radi i kako radi, drži se svojih principa i okružio se autoritetima s pravom glasa. Slika kako na poluvremenu na terenu razgovaraju sve govori.
Recimo vratare trenira Tomas Svensson možda i najbolji vratar svih vremena, pa ako pomislite zašto su dobri – evo kao mali detalj samo. Prvi pomoćnik mu je Martin Boquvist. On je dio one zlatne generacije, ne veliki u njoj kao Wislander, Olsson i slični, ali čovjek koji je puno naučio i odlučio se na tom iskustvu baviti trenerskim poslom. Time out će reći puno više od svega o Martinovoj ulozi u priči.
Švedska je sila, a to što je za samo dvije godine napravio Glenn Solberg je pothvat. Norvežanin, velike igračke karijere, koji tako sjajno pjeva švedsku himnu 'Du gamla du fria' i napjev 'Din sol, Din himmel, Dina ängder gröna'... Stara, slobodna... tvoje sunce, tvoje nebo, tvoje zelene livade... Koju zbog rukometa zna cijeli svijet. Bravo Švedska!