Je li hrvatska rukometna reprezentacija kvalitetom doista inferiorna “galskim pijetlovima” ili su Karabatić, Omeyer, Abalo i društvo toliko ušli u glavu hrvatskim rukometašima da i prije izlaska na teren imaju “tri gola prednosti”?
Recentna povijest okršaja s najvećim rivalima govori da su problem redovito bili Thierry Omeyer, nedostatak pravog šutera ili snage u posljednjim minutama utakmica, ali i čudne taktičke ekshibicije izbornika. Prisjetili smo se posljednjih pet relevantnih utakmica Hrvatske i Francuske i analizirali ključne elemente francuske dominacije.
OI u Pekingu 2008., polufinale: Francuska - Hrvatska 25-23
Taktički je Červar odlično posložio utakmicu protiv Francuza izbjegavši tučnjavu žrtvovanjem najjače figure. Nezamjenjivi Vori otvarao je prostor šuterima, ali oni nisu došli na utakmicu. Lacković je ostao bez gola, a Červar je bez alternacije (Tonči Valčić se ozlijedio na početku utakmice) bio osuđen na čupanje kose zbog jedne od najlošijih Lacovih utakmica u reprezentaciji. Naime, ni Metličić nije mogao sâm, bez ljevoruke zamjene (kada se odmarao, ulazio je Špoljarić).
- Samokritičan sam, dakle priznajem da sam kriv. Trebao sam ih izbušiti s devet metara - priznao je Lacković.
Omeyer je skupio 17 obrana, ovoga puta uglavnom braneći bezopasne dalekometne šutove. Alilović je ostao na samo pet obrana.
SP u Hrvatskoj 2009., finale: Francuska - Hrvatska 24-19
Pobjedu nad Francuzima u skupini nitko nije okarakterizirao kao relevantnu jer su obje reprezentacije već osigurale polufinale. Zato je finale bio sasvim drugačiji, a odlučen je u posljednjih 15 minuta. U tim je trenucima Červarova četa teško disala i više se bavila danskim sudačkim parom nego neprelaznom francuskom obranom.
- Dozvolili su im prljavu igru i tako odlučili pobjednika - sišao je sukus hrvatskih razmišljanja s usana Zlatka Horvata.
Ipak, realnost je da je prvaka odlučio granitni francuski obrambeni zid koji je Červar napadao neobičnim rješenjima. Davanje prednosti na lijevom krilu lošem Hrvatinu ispred Šprema tijekom cijelog turnira osvetilo mu se u finalu. Lino je tada posegnuo za logičnim rješenjem, ali obeshrabreni Šprem nije dao ono što je trebao. Tako je u finišu utakmice na krilu završio i Lacković, pa je Červar s Horvatom probao iznenaditi na desnom vanjskom... Nije upalilo.
EP u Austriji 2010., finale: Francuska - Hrvatska 25-21
Pomlađena Hrvatska predvođena genijalnim Balićem u Austriji je igrala dopadljiv rukomet, ali se u finalu opet susrela s nedostatkom pravog šutera. Lacković se ozlijedio uoči prvenstva i na cijelom turniru skupio svega pet golova. Bio je to prvi turnir bez Metličića, a tada još teško probavljivi Kopljar dobivao je preveliku minutažu u usporedbi s efikasnijim Buntićem. U finalu ni jedan ni drugi nisu odigrali ništa, pa je vanjska linija živjela na Balićevim (4) i Duvnjakovim (3) golovima. Uz dobru obranu i njihovu suradnju Hrvatska je povela 12-9 i - stala.
- Ne mogu vjerovati kako smo naivno ispustili prednost. To reprezentacija poput Francuske uvijek naplati - kazao je Vori.
Serijom 8-1 na prijelazu iz prvog u drugo poluvrijeme utakmica je odlučena, a Hrvatska je slavila srebro i dvojicu sjajnih novih igrača, debitanta proglašenog za najbolje lijevo krilo turnira (Štrlek) i najboljeg obrambenog igrača (Gojun).
EP u Srbiji 2012., drugi krug: Hrvatska - Francuska 29-22
Iako su Francuzi žrtvovali Euro u Srbiji i obranom olimpijskog zlata naplatili posljednje mjesto u skupini drugog kruga, utakmica kojom ih je Golužina momčad izbacila iz natjecanja mora poslužiti kao formula uspjeha u današnjem ogledu. Kosturi reprezentacija su vrlo slični, zapravo gotovo isti u francuskom slučaju (Sorhaindo umjesto B. Gillea) i tek malo izmijenjeni u hrvatskom slučaju (sada nema Balića, Buntića i Štrleka). Glavna razlika u odnosu na sve poraze od Onestine momčadi bili su šuteri. Kopljar je odigrao utakmicu života (šut 7/8), Lacković je zabio četiri gola, a krila su naplatila ravnotežu u broju obrana (10-7 za Alilovića) zabivši 11 golova.
OI u Londonu 2012., polufinale: Francuska - Hrvatska 25-22
Od prvog velikog promašaja, Čupićeva šuta nebu pod oblake iz zicera kakav inače zabija bez problema, pa Lackovićeva skok-šuta sa sedam metara Omeyeru u prsa moglo se nazrijeti čija će to biti večer u Londonu. Omeyer 19 obrana, hrvatski vratari kombinirano 10 (Losert 9, Alilović 1). Nakon utakmice svi su pričali o nepotrebnom respektu prema najboljem golmanu i najboljoj rukometnoj družini 21. stoljeća, o istom respektu čije postojanje danas kategorički odbacuju. Duvnjak je odigrao “najgoru utakmicu u karijeri” šutiravši 0/7, a Balić, Golužin specijalist za obranu, ulazio u igru tek nakon opaske “i ti mene držiš na klupi”.
- Uvijek sam igrao dobro obranu, ali me Lino štedio zbog napada. Goluža je procijenio da sam mu tu važniji i ne vidim problem. Šteta što smo dva mjeseca rintali, a nećemo uzeti zlato - kazao je Balić.