Prve dvije utakmice na ovom Svjetskom prvenstvu je Argentina morala igrati bez jednog od trojice braće Simonet, onog najboljeg, Diega. Onda je još imao najteži mogući debi jer Argentinci su u posljednjem kolu prvog kruga teško poraženi od Danske, da bi protiv Japana Diego Simonet demonstrirao klasu dokazanu kad je s Montpellierom bio prvak Europe i MVP Final Foura.
U međuvremenu raste i reprezentacija jer Argentina rukometno napreduje...
- Svake godine pomalo. U vrijeme dok je moj otac igrao, postignuće je bilo igrati protiv Kube, SAD-a ili Brazila i moći pobijediti u nekoj od tih utakmica ili otići igrati Panameričke igre - priča Diego Simonet za SN.
- Sljedeća generacija otišla je korak dalje i stigla do SP, a sadašnja generacija je uspjela plasirati na Olimpijske igre i upoznala cijelu zemlju s rukometom i Gladijatorima kako se volimo nazvati. Kad sam počeo i rekao s čim se bavim, nitko o tome u Argentini nije imao pojma. Danas znaju svi. To je najveće postignuće. I opet idemo na OI.
Argentinci znaju najviše za nogomet, kako stoje s rukometom?
- U Argentini svatko koga malo zanima sport zna tko su Simonet, Carou, Vieyra... zahvaljujući činjenici da smo imali dobre rezultate, da smo išli u Europu igrati. Problem s Argentinom je taj što je to zemlja koja se ponovno vraća natrag, više nego čak i Španjolska, a argentinske nacionalne lige vrlo su slabe. Ljudi su vrlo zainteresirani za sport, ali TV prikazuje samo nogomet i drugi sportovi ne mogu rasti. Nedostaje sportska politika koja pomaže svim sportovima. Vidim da Francuska to ima i zavidim im na tome.
U Francuskoj od 2011.
Tri brata u momčadi nisu obična stvar. Da imate sestru i ona bi bila vjerojatno rukometašica?
- Da, puno sam takvih pitanja dobio. No, nemamo. Ali se trudimo, moj brat Sebastian ima dvije djevojčice, ja imam jednu, pa ćemo vidjeti...
Uspoređuje li se igrački u bratskim druženjima?
- Da, slični smo. Pablito je više za show, rođeni improvizator, prodor i sada puno iskustva na najboljoj razini. Mislim da će to biti trenutak kada će eksplodirati. Sebastian je više organiziran, u svemu, nalazio se pomalo i sada je na najboljoj razini dosad. Meni je najveća vrlina improvizacija i da ne gubim puno lopti po utakmici, najviše jednu ili dvije. Sviđa mi se što svaka igra završava jasnom gol-situacijom i što nema glupog prometa na terenu. Možda bih mogao i malo više, ne znam što bih rekao o tome.
Vaše prvo euro odredište u Europi bila je Španjolska?
- Prije dolaska u Španjolsku godinu i pol dana bio sam u Brazilu, a na odmoru iz Sao Caetana otišao sam trenirati u Torrevieju. Trenirao sam i s mladima kako bih mogao bolje zablistati da me netko primijeti. I to je učinio Manolo Laguna koji me uzeo za sljedeću sezonu. Bilo je teško podnijeti dugo vremena na klupi, ali puno sam naučio. Bilo je nemogućih utakmica u kojima je bilo vrlo teško pobijediti, poput Barcelone ili Ciudad Reala, no napredovao sam. Postizanje jednog ili dva gola protiv ovih momčadi bilo je nevjerojatno. U Španjolskoj je život vrlo sličan Argentini. Španjolska je otvorenija od Francuske, a i hrana je bolja, barem meni.
Od 2011. ste u Francuskoj, prvo u Ivryju, a od 2013. u Montpellieru. Zašto Francuska?
- Francuska jer je ponuda došla Sebastianu i meni istovremeno. Znali smo situaciju u Španjolskoj i Torrevieji, a projekt koji se nudio je bio u blizini Pariza. To nam se dopalo. Nismo ispali, igrali smo finale Francuskog kupa. Bilo je to novo iskustvo, učenje novog jezika...
Brazilci kvalitetniji
S Montpelierom ste se popeli na europski tron kao MVP Final Foura u Kölnu 2018. godine?
- Bilo je nevjerojatno osvojiti Ligu prvaka, ne samo za mene već i za cijeli Montpellier. Također za Argentince. Najbliži je dosad bio Eric Gull koji je ostao u finalu. MVP je dao veću vrijednost postignutom. Sretan sam i jer se utakmice prenosile u Argentini.
Reprezentacija je sve ambicioznija?
- Svi su igrači prijatelji i svako okupljanje je doživljaj. Kada znamo da možemo s europskim momčadima još je više porasla ambicija.
Nogometno rivalstvo između Argentine i Brazila mitsko je u nogometu, a u rukometu?
- A nee, jako se dobro znamo, igrali smo zajedno i prijatelji smo prije utakmica. Toga u nogometu nema. Mislim da Brazil ima više momčadi, više individualnosti.
Vrtjelo mi se u glavi
Argentina je bez vas bila dobra u Riju, slijedi Tokio?
- Istina je da mi je san igrati u Tokiju, tim više jer nisam mogao u Riju. Mnogo sam uložio u to i želim biti dio toga. Samo da zdravlje posluži.
Imali ste problem s bubnjićem?
- Nezgodno, prve dane mi se vrtjelo u glavi kad sam trenirao, ali sada sam puno bolji. Vratio sam se s Japanom. Znamo da je vrlo teško ući u četvrtfinale. Morali bismo pobijediti sve utakmice u drugom krugu, a to znači i Hrvatsku koju smatram najjačim protivnikom i ključnim za ovu fazu. Cijela momčad sanja o ulasku u četvrtfinale i učinit ćemo sve da to postignemo.