Svaki puta SP je sve više osiromašeno. Sada se ozljedama i oproštajima priključio i koronavirus, pa u egipatskom društvu ovih dana nedostaje barem 50-ak igračka koji bi sigurno bili u svojim nacionalnim momčadima, da problema nema.
Puno je to, definitivno osiromašuje rukomet, jer bez dobrih igrača ni sport ne može biti dobar.

To je samo još jedan dokaz i potvrda svega što je već mnogo puta rečeno. Termini su prezgusnuti, jako je malo vremena za oporavak, igrači se brže troše i rezultat svega su problemi o kojem govorimo. Sada se natovarila i muka s koronom, svakodnevna testiranja u koima liječnici postaju važniji od trenera.

Pritisak rezultata

U pravom smislu riječi na ovom SP-u su devastirane dvije europske reprezentacije - Švedska i Njemačka. Sva je sreća da imaju toliko dobre mlade selekcije ili lige, da se stignu obnavljati i krpati te trajati na velikoj sceni.

Češka i SAD trebale su, ali nisu ni stigle na SP jer su u zadnjim danima uoči početka brojali veliki broj zaraženih koronavirsuom pa su morali odustati. Makedonija i Švicarska upale su umjesto njih u zadnji tren, ali kvalitativno je time Svjetsko prvenstvo zapravo na malom dobitku.

U odnosu na lanjski Euro i na posljednje SP igrano 2019. u Njemačkoj i Danskoj i mnogi su treneri zamijenili klupe, a neki jednostavno otišli. I to je sigurno stvar koja dodatno za rad otežava situaciju. Pritisak rezultata je sve veći, jer ako želiš opstati rezultat moraš imati, a to je u ovim okolnostima iznimno teško, posebno razmišljaš li pri tome imati i kontinuitet.

Kao Divlji zapad

Kada se sve zbroji i oduzme rukomet je u dosta ozbiljnim problemima, koji se ne pokušavaju rješavati u utrci za novcem. I ovo SP je pokazalo da ništa osim novca nije važno, ni publika, ni mediji, apsolutno ništa, samo neka je novca od TV prava, i krovna svjetska federacija (IHF) je sretna. Koliko je sve to dobro govore reakcije igrača, eksplozija prvo Mikkela Hansena kada je čuo da bi mogla doći publika, a Sandera Sagosena koji je rekao da to više liči Divljem zapadu nego ozbiljnoj organizaciji.
Ne znamo kako će sve to završiti, ali znamo da smo od onih kojih ovih dana nema u Egiptu uspjeli sastaviti čak 6 kompletnih sedmorki, što je apsolutni rekord dosad, jer tako nikad dosad nije bilo. Uvijek je bilo izostanaka, jer to je sport, ali u tolikom broju - nikada

Dojam je da će do kraja otići oni koji će u prvom redu ostati zdravi, a kakav će rukomet igrati, to je već manji problem. Rukomet općenito sa sportskog aspekta postaje sve manji problem, važan je samo novac. Možda bi ipak sve te mudre glave trebale sjesti i jednom ozbiljno razmisliti kako dalje.

Recimo, dva Slovenca su zaražena trenutno, Urh Kastelic i Tilen Kodrin. Ta dva Slovenca su doputovala u avionu s hrvatskom reprezentacijom i postoji realna mogućnost da Hrvatska sada zbog toga dođe u probleme koji mogu utjecati na trud i rezultat. Mislite li da je to normalno? Naravno da nije, zato je jedina poruka - rukomete, izdrži!