Hrvatska – Španjolska 39-29!? Jesmo li gledali rukometnu utakmicu koja se viđa jednom u životu? Sada i nikada više? Španjolska reprezentacija nikada na velikom natjecanju nije primila 39 golova! A s deset golova razlike "furija" je posljednji puta izgubila 2009. na Svjetskom prvenstvu u Hrvatskoj – od Hrvatske!
- Što smo to vidjeli? Na osobnoj razini vidio sam rukomet kakvog sam oduvijek želio i naprosto sam guštao u igri hrvatske reprezentacije. Nakon jako, jako dugo vremena. Igrali smo agresivnu obranu, imali smo brzi i okomiti napad, s odličnom tranzicijom u oba smjera. Osim rukometnog talenta naši su igrači pridodali ogromnu energiju, želju i srce. Na Euru u Njemačkoj imamo iznimno mladu reprezentaciju s nekoliko iskusnijih igrača, koji su ujedno i lideri momčadi. Domagoj Duvnjak je de facto Luka Modrić ove reprezentacije. Epilog svega doživljenog, u konačnici smo vidjeli i na semaforu – sa zadovoljstvom je prokomentirao Nenad Šoštarić uvodno izdanje hrvatske rukometne reprezentacije na Europskom prvenstvu u Njemačkoj. Bivši izbornik ženske reprezentacije i aktualni trener rukometaša Zagreba ističe kako ga je vrlo negativno iznenadila momčad Španjolske. Posebice igrom u obrani.
- Odigrali su puno "mekanije" nego inače. Osim kvalitetne igre naših igrača, spomenuti je detalj razlogom što su španjolski vratari upisali samo jednu obranu. Na prošlim je natjecanjima Perez de Vargas svojim obranama često "ubijao" naše šutere. Španjolski izbornik Jordi Ribera sigurno nije podcijenio našu momčad, ali mislim da su neki hrvatski rukometaši i za njega predstavljali iznenađenje. Posebno dobro smo funkcionirali – u izolaciji.
U izolaciji?
- Da. To je taktička varijanta u kojoj pronađete najslabiju kariku u protivničkoj obrani. Naš pivot se ubaci između dvojice suparničkih igrača i kada krenemo u akciju "jedan na jedan" samo "odvuče" onog boljeg i "izolira" najslabiju kariku. Martinović je većinu golova zabio tako. Također smo jako dobro reagirali na španjolsku duboku zonu. Odlično smo se kretali i "napadali prostor". Današnji se rukomet u napadačkom segmentu temelji na brzini, agilnosti i besprijekornom protoku lopte. Snaga je dominantna u fazi obrane, ali tako da svatko "rješava svog čovjeka". Bez pomoći suigrača.
Nakon impresivne prezentacije kakvu je Hrvatska demonstrirala na startu Europskog prvenstva, nameće se pitanje: može li momčad Gorana Perkovca ostvariti kontinuitet ovakvih igara na turniru u Njemačkoj?
- To je ovoga trenutka ključno pitanje. Odgovor, barem djelomični, dobit ćemo već u nedjeljnom susretu s Austrijom. Ta bi nam utakmica trebala odgovoriti na pitanje – koliko smo mentalno jaki? Jedna, gotovo savršena utakmica, kao ova sa Španjolskom, uvijek se može "potrefiti". Sada nam je bitan kontinuitet. Protiv Španjolske je sve bilo posloženo, do najsitnijeg detalja. Znalo se – ako sedmerac ne izvodi Šoštarić, onda je to Glavaš. Nadalje, kod čovjeka više u igru je redovito ulazio Lučin umjesto Srne, itd. U sportu je najbitnije znati što želiš i pronaći način kako ćeš to ostvariti, vjerovati u svoju ideju i suradnike. Naizgled, zvuči vrlo jednostavno, ali u praksi baš i nije tako.
Postoji li opasnost da ova mlada momčad nakon "razbijanja" Španjolske, sportskim žargonom – "poleti"?
- Ne očekujem takvo što. Lideri momčadi su iskusni Duvnjak, Karačić i Cindrić. Oni najbolje znaju da se medalje ne osvajaju u prvoj već u devetoj utakmici turnira. Konačno, tu je i izbornik Goran Perkovac, koji neće dopustiti da momčad "izgubi kompas". Svidjela mi se "Pekijeva" izjava nakon utakmice:"sada ćemo slaviti pola sata, a onda idemo dalje". On ima dovoljno rukometnog iskustva da zaključi kako ova pobjeda protiv Španjolske, ma koliko bila veličanstvena, ne znači ništa ako ju nećemo potvrditi u narednim utakmicama.
Španjolci su uoči Prvenstva Europe bili otprilike u drugom redu favorita za osvajanje medalja. Iza Danske, Švedske, Francuske i Njemačke. Znači li pobjeda nad Španjolskom da je i Hrvatska ušla u krug favorita?
- Ne. Nemojmo se zavaravati. Ozbiljni izazovi tek nas očekuju u drugoj fazi natjecanja. Skandinavske su reprezentacije iznimno jake: Šveđani su prvaci Europe, Danci praktički igraju doma, Norvežani su neugodni, a Island je "nagazna mina"... Tu su i Nijemci kao domaćini. A Francuzi su uvijek favoriti. Ne bih eliminirao niti Španjolce. Oni su sada poput bika u koridi. Ranjeni su, ali ne i mrtvi. Španjolci su velika rukometna nacija i sigurno se neće predati. Krenimo stoga ponizno, korak po korak...