Moćni stroj pobjeđuje čak i kada ne želi. Igraju najbolji rukomet i bez greške grabe prema polufinalu

Danska je najbolja reprezentacija današnjice i bez greške u Hamburgu ide prema svom novom polufinalu. U ključnom susretu makar su željeli izgubiti barem bod od bratske i prijateljske Švedske, makar se Pytlick silno odlučio izaći im u susret, nisu uspjeli, jer je Šveđanima češki par Horaček – Novotny potpuno opravdano gol za egal dosudivši prijestup švedskom igraču u napadu. Dogodi se i da pošteno dobiju utakmicu, čak i kada to stvarno ne žele.

Naime, strijelac nije bio problem, ali je igrač koji ju je radio blok stajao debelo unutar šest metara i to je sasvim sigurno nedopušteno. I koliko god po sucima pada drvlje i kamenje na ovom kao i na svakom natjecanju do sada, treba pošteno priznati da ovaj puta nisu bili ti koji su odlučili pobjednika. Tako je Danska pobijedila najvećeg konkurenta Švedsku i ide prema polufinalu u Kolnu, sa pet uzastopnih pobjeda.

- Igra je imala sve, ovo je bila borba vrijedna polufinala. Znali smo i prije da će to biti ključna utakmica protiv jedne od najboljih momčadi na svijetu i znali smo da će biti tijesna do kraja. Srećom, naša je razlika bila presudna – rekao je nakon utakmice prošlogodišnji MVP Lige prvaka Simon Pytlick.

Nema nekih velikih novosti kod Danaca. Njihovi rukometni standardi su poznati. Najopasniji su kada su kompletni, a mogu uvijek birati jer im je izbor vjerojatno najjači na svijetu. Recimo, ne pozovu na gol ni Mollera i Greena, ali su sa Landinom i Nielselnom mirni, ne treba im Hoxer koji igra ekstra jer imaju Gidsela i Kierkelokea s kojim krpaju obranu već po standarnoj uigranoj shemi. Ne mora igrati previše Mikkkel Hansen, jer imaju Pytlicka. Nema više Motrtena Olsena, ali tu je Lauge. Jaka batza, godinama velika uigranost to je ono što Dansku čini najboljom reprezentacijom današnjice.

Nielsen iz Barce je prvi vratar, ali kada god treba dovršiti utakmicu tu je stari dobri Niklas Landin. Napad im je temelj svega, jer može zabiti kada hoće. Lijevo Pytlick i Mikkel Hansen, pa za nužnu i Damgaard iz Magdeburga, na sredini Lauge, desno Gidsel. U tom napadu krila su pomoćna radna snaga koja zabija kontre, a tu su uvijek Jakobsen i Magnus Landin lijevo, Lidberg ili Plogv desno, a tu pomaže i Kierkeloke.

Crta je važna za obranu koju uz Saugstrupa i Jorgensena pojačava stari dobri Henrik Molgaard. Recimo, samo povremeni u njihovoj igri su prvi strijelac Lige prvaka ljevak Madsen iz GOG-a, pa dobro znani Mensah iz Flensburga, pa dobro znani Simon Hald koji se vratio doma iz Njemačke, jako važan za pomoć obrani. Činjenica da svi danski igrači igraju u ekstra europskim klubovima, samo pojačava tvrdnju o tome da igraju vrhunski rukomet.

To je silna kvaliteta sastava koji vodi Nikolaj Jakobsen. To nema veze s onim što rade iza kulisa cijele priče u kojoj žele apsolutnu nadmoć i prevlast u europskom rukometu, ali na jedan način koji svima pomalo ide na živce. Koliko je to, vidjet ćemo kada se budu dijelila odličja u Kolnu. Ne sumnjamo da će oni tamo stići bez ikakvih problema.