Svako Europsko prvenstvo donese neke novosti, pa tako ni ovo u Njemačkoj nije izuzetak. Vidjeli smo debitante poput Gruzije, Farskih Otoka i Grčke, prvu pobjedu Gruzije, prvi bod Farskih Otoka. Nakon 28 godina vidjeli smo Rumunjsku, vratila se BiH koja rjeđe navraća na ove smotre. U prvom krugu smo ostali bez dobrih reprezentacija Španjolke, Srbije, Crne Gore, vidjeli kroz primjer Poljske koliko se teško vratiti u elitni dio kada jednom ispadneš.
A u svemu tome vidjeli smo i neka nova lica europskog rukometa koja će ga sigurno u godinama koje dolaze obogatiti. Pa, evo koji su to igrači na koje svakako treba računati.
Elias Elefsen Skipagotu (Farski otoci)
Mali pakleni igrač Farskih otoka, senzacija je europskog rukometa već neko vrijeme kao igrač njemačkog prvaka Kiela, a sada je to postao i na reprezentativnoj sceni. Njegovi Farski Otoci vjerojatno nikad neće uspjeti do nekog velikog rezultata, ali trag koji ostavlja Skipagotu idejni pokretač ove cijele priče je sjajan. Brz, majstor u igri jedan na jedan, sjajan šuter, igrač koji daje ritam igri cijele reprezentacije. Samo 21 godina.
Hakun Teigum (Farski otoci)
Ostajemo još kod Farana, jer imamu još nekoliko igrača koji će sigurno obilježiti budućnost. Nažalost sa 50.000 žitelja nemaju širinu imati više takvih, a što je za rukomet ključ. Teigum je desno krilo, odličan realizator, vrlo efikasan strijelac koji već sada nosi dres njemačkog Fuchse Berlina. Priprema se tamo zamijeniti Hansa Lindberga kada ovaj ode mirovinu, a to samo što nije. Sigurno Bob Hanning direktor Berlina zna što radi. Teigumu je isto 21 godoina.
Olli Mittun (Farski otoci)
Imaju Farani i jednog izvanserijskog talenta na poziciji lijevog beka. Olli Mittun ima samo 18 godina i trenutno igra za švedski Savehof, a vrlo uskoro će put njemačke Bundeslige u kojoj su već bacili oko na njegove sposobnosti. Protitip modernog beka, dobar šuter, brz na nogama, igra u dva pravca. E, zbog spomenute trojice svi danas znaju za Farske otoke.
Giorgi Tshovrebadze (Gruzija)
Veliki talent europskog rukometa, 22-godišnjak koji je dugo bio u Makedoniji, a sada nosi dres francuskog Montpelliera. Ni visok ni posebno jak, ali izuzetno brz, skočan i prodoran, igrač budućnosti i ključni igrač Gruzije koja je prvi puta s uspjehom izašla na europsku scenu.
Erkele Arenashvili (Gruzija)
Nije više ni tako mlad, 25 mu je godina, ali puca od snage i jedan je od ključnih gruzijskih igrača. Pivot, skoro dva metra visine, koji iza sebe ima zanimljiv put preko Grčke, do portugalskog Sportinga, da bi danas bio član Puente Genila u Španjolskoj. On i Tshovrebadze u kombinaciji najbolji su strijelci Gruzije danas, razlog zašto svi kažu dobra reprezentacija.
Daniel Stanciu (Rumunjska)
Klinac, 19-godišnjak dječačkog lica, srednjak je kojeg Xavi Pascual vidi kao budućnost rumunjskog rukometa. Njegova karijera tek se razvija, igra za mali klub Suceavu i ovom mu je bio prvi izlazak na europsku scenu, seniorsku. Naime, tek je postao junior. Broj 4 u rumunjskom dresu, možda ćete se tako lakše sjetiti srednjeg vanjskog.
Calin Dedu (Rumunjska)
Mladi rumunjski 21-godišnji pivot, sin nekdašnjeg sjajnog pivota koji je igrao za Barcelonu i kasnije bio predsjednik Rumunjskog rukometnog saveza. Dedu je danas u Dinamo iz Bukurešta, ima jaku konkurenciju. Njegove karakteristike su odlično kretanje po crti i jako dobro realizacija. S njim Pascual također pomalo slaže budućnost rumunjskog rukometa.
Miloš Kos (Srbija)
Gotovo je nevjerojatno da Miloš Kos koji igra sjajnu sezonu u dresu Zagreba, nije imao bolji tretman kod izbornika Srbije Tonyja Gerone. Njegove mogućnosti daju nešto novo timu, on je izuzetno brz, prodoran, skočan, u stanju preuzeti odgovornost. Ponajbolji igrač s juniorske scene stigao je na seniorsku i samo čeka pravu priliku. 21 godina.
Daniel Fernandez (Stuttgart)
Lijevo krilo, 22-godišnjak koji nije želio dugo čekati priliku u Barceloni, pa se otisnuo u njemačku Bundesligu i danas tamo nosi dres Stuttgarta. Na tragu brzih španjolskih krila, odličnih realizatora i kada je god na ovom Euru dobio priliku, iskoristio ju je na najbolji mogući način kao alternacija iskusnog Angela Fernandeza.
Adin Faljić (BiH)
Zagrebov pivot sa 23 godine pomalo raste. Prvo je gradio šansu u Zagrebu, pa se za nju izborio, s njom je izgradio šansu u reprezentaciji, pa se i za nju izborio, a sada je na Euru bio igrač s ponajviše minuta u Smajlagićevom sastavu i drugi strijelac momčadi. Čvrst, jak, dobra u obrani, sve što treba imati pivot.
Justus Fisher (Njemačka)
Pivot zlatne mlade generacije njemačkog rukometa, 20-godišnjak, sjajan obrambeni igrač koji to već radi na seniorskoj sceni. Igra Bundesligu u Hannoveru. Nijemci su uvijek imali ekstra ‘udarače‘, a ovaj je na razini Stefana Stieblera koji je nekad nosio dres Magdeburga i slovio za najžešćeg obrambenog igrača na svijetu. A Fischer samo 20 godina…
David Sparh (Njemačka)
Najbolji vratar prošlog juniorskog Eura, 21-godišnji vratar RN Lowena koji je odlučio postiti dojučerašnjeg reprezentativca Birlheima, jer Spath brani sjajno. Njegov trener u klubu je naš Dragan Jerković i činjenica da je Spath ovdje do Andreasa Wolffa govori baš sve.
Renars Uscins (Njemačka)
Latvijski korijeni, Nijemac koji igra za Hannover. Desni vanjski, kao i svi Nijemci izuzetno fizički moćan i prodoran. Ponajbolji igrač sastava koji je bio prvak Europe u juniorskoj konkurenciji. Igrač koji će preuzeti odgovornost i među seniorima, odmah.
Kristof Laszlo Palasics (Mađarska)
Mađari imaju novog vratara, to je dosadašnji vratar mlade reprezentacije Palsasics koji je zamijenio na golu iskusne Miklera i Szekelyja s punom podrškom Cheme Rodrigueza. 21 mu je godina, brani gol španjolske La Rioje, jer mu nisu našli mjesta u Szegedu i Veszpremu. A Chema ga je doveo iz Španjolske.
Martin Costa (Portugal)
Srednjak Portugala, stariji iz bratskog tandema, igrač velikih mogućnosti koji je u stanju preuzeti ključne role u Portugalu od Silve i Martinsa. Ima 21 godinu, već je tri godine u nizu ključni igrač portugalskog Sportinga.
Francisco Costa (Portugal)
To je drugi brat iz Sportinga, samo mu je 18 godina i desni vanjski. To je možda i najveći talent europskog rukometa danas. Nevjerojatna brzina, promjena pravca, igrač koji je u stanju riješi svaku utakmicu i sa 18 godina, budu li ga malo pričuvali, jer je rano ušao u žrvanj, bit će velika budućnost portugalskog rukometa.
Luka Klarica (Hrvatska)
22 godine, desni vanjski Zagreba. Sjajno se razvija, igra teške utakmice Lige prvaka i izborio je priliku kod Gorana Perkovaca na poziciji s možda i najjačom konkurencijom od svih. Nakon ispadanja Martinovića preuzeo je ključnu rolu.
Matej Mandić (Hrvatska)
Vratar Zagreba, 21 godina, vratar specifične visine koji ove godine brani briljantno u Ligi prvaka i to mu je bila ulaznica na čelno mjesto vratara u hrvatskoj reprezentaciji. Odlično prihvaćen od momčadi, jako dobro brani s krila i to je sve što smo trebali.
Dominik Kuzmanović (Hrvatska)
On i Mandić su nerazdvojni od najmlađih dana i selekcija. Kuzmanović se već naznačio na prošlom SP, ali sada je dobio pravu priliku. Godište kao i Mandić, vratar budućnosti, drugačijih predispozicija od Mandića, ali sjajnih u kombinaciji.
Veron Načinović (Hrvatska)
Pivot, 23 godine, vrlo visok, igra u francuskog Montpellieru koji je možda najidealnija sredina za odrastanje mladog igrača. Izuzetan potencijal kojem sada samo trebaju kontinuirane minute na terenu da eksplodira na najbolji mogući način.
