Montpellier je bio bolji i zasluženo prošao u četvrtfinale Lige prvaka. Zagreb je bio dobar onoliko koliko je realno mogao protiv u prvom redu fizički snažnije momčadi. Taj dio je bio presudan za prolaz Montpelliera i pokazao je Zagrebu u čemu mora napredovati ako izbori nastup u Ligi prvaka i sljedeće sezone. To su visoki kriteriji, tu nema kockanja, što je ulog veći oni više dolaze do izražaja. I nema tu "švercanja". Zagreb je izdržao 100 minuta, ali onih posljednjih 20 nije mogao, koliko god je želio.
I Patrice Canayer, trener Montpelliera je rekao da Zagreb zna igrati rukomet i da tu spada, ali njegova momčad je svoje adute pretvorila u pobjedu. Treba reći da je Canayer mudro vodio momčad, imao strpljenja dočekati svoju priliku. Vidjelo se da je popravio detalje koji u Zagrebu nisu bili dobri, u prvom redu napadački. Skube je opet bio kompjutor, dok je Canayer odlično miješao trojku - Porte, Simonet i Do Santos - oko njega, svi za sve pozicije po potrebi, jer drugog ljevaka osim Portea nije imao. No, Porte nije izgorio kao u Zagrebu.
Raširio je Caneyer igru krila uvođenjem Karlssona pored odličnog Yannisa Lennea, u Arthuru Lenneu dobio trećeg igrača u sredini obrane, ali i odličnog realizatora koji je odlično nadopunio Načinovića. I bio je strpljiv, imao je loš ulaz u utakmicu, dugo se držao u egalu, ali nije pogubio nit. Snažnom obranom umorio je Zagreb koji to više nije mogao pratiti, onda je i napadačima protiv Zagrebove obrane bilo znatno lakše. Dobio je Montpellier u Remyju Desbonetu vratara koji je dignuo momčad, koja je do njegovog ulaska sjajno pratila ritam Mateja Mandića, ponovo odličnog na golu Zagreba.
No, Mandić nije svemoguć, kontre se ne brane pod normalno, dok je Montpellier previše puta odjurio u njih na najjednostavniji mogući način, osvojivši loptu protiv umornog napada Zagreba. Odlično je i ovaj put Canayer zatvorio Zagrebova krila, dobro izračunavši da će bez njih sve Nikolićevoj momčadi biti znatno teže. E, zato je on Patrice Canayer, čovjek koji 30 godina sjedi na klupi Montpelliera, kojem je ovo mogla biti posljednja europska utakmica u trenerskoj karijeri, jer odlazi na kraju sezone. No, Canayer će sad napasti Kiel. To će biti malo teži posao od ovog sa Zagrebom.
Zagreb je dao sve od sebe, više nije mogao. Odlično se držao 40 minuta, bio u egalu, ali onda su problemi polako i sigurno isplivali na površinu. Točnije, ne problemi, nego realnosti. Prva i osnovna, na francusku silinu u obrani nisu posljednjih 20 minuta mogli odgovoriti. Zvonimir Srna je sjajno krenuo, no kad bi u tom ritmu mogao duže bio bi to strašan plus, no realno i njemu je ovo prva ovakva sezona u Ligi prvaka i zato respekt. Prva je takva i Kosu koji se morao hrvati s Porteom koji je odigrao na stotine takvih utakmica i pokazao zašto je nezamjenjiv u društvu zvijezda kao Mem, Remili ili Richardsson. Luka Klarica je još više osjetio što znači protivnička silina u obrani, nije bilo Moralesa da ga zamijeni, dok bi baš Kubanac bio idealan dodatak momčadi Zagreba u ovoj situaciji.
Teško se niskim srednjacima i zamjenskim desnim bekovima bilo nametnuti takvoj obrani Montpelliera. Sirotić je dvaput iskoristio brze noge, ali to nije bilo dovoljno, kao ni napadačka rola Kavčića koja je bila kontrolirana, ali trebalo je više. Faljić se odlično hrvao s Francuzima, ali Walczak ga nažalost nije popratio. Dibirov nije 60 minuta dobio loptu na krilo, igrao je sjajne polukontre, presijecao lopte Montpelliera, ali imati Dibirova bez šuta 60 minuta nije dobro.
Puno se toga problematičnog skupilo u igri Zagreba posljednjih 20 minuta. Promašene kontre, pa dva penala Čupića i Glavaša. Taj poraz je mogao biti realno manji od šest golova razlike, ali dobro je da nije ispao veći jer Zagreb je bio u "knockdownu".
I sada je Liga prvaka gotova, ove sezone u njoj je osvojeno 15 bodova, izboren je drugi krug, što je sjajan doseg. Nakon ove europske sezone su svi bolji igrači od onih koji su bili na početku sezone. Bolji je i Andrija Nikolić kao trener, kojem nije bilo lako uskakati i popravljati stanje unutar momčadi.
To su odlični preduvjeti za napredak i to je super saznanje. Mišljenja smo da će Zagreb tako nastaviti i iduće sezone, ali sada su pred njima ipak najveće obveze, to su domaći susreti protiv Nexea za trofeje. Sezone su prije bile ocjenjivane najviše na osnovu toga, tako će biti i sada. Vratili su se u noći na četvrtak u 3.30 ujutro, već za navečer Andrija Nikolić je zakazao trening. Fokus je na nedjelju u Našicama.