Zagreb je odigrao sjajnu utakmicu protiv Aalborga. Arena je sve rekla o tome dočekavši kraj na nogama. Nakon onog Kolstada, publika se vratila, premda je nogomet iz Osijeka bio naslonjen odmah na rukomet, a to kod nas nikad nije beznačajno. Ljudi sretni, klinci se slikaju s idolima, ne samo zagrebašima nego i s Landinom i društvom, jedan slijepi dječak dolazi dati podršku Zagrebu… Slike koje sport čine boljim.
No, nažalost nije sve bio sport. Ljudi koji to ne prate detaljno, neće vidjeti mnogo, ali… Mišljenja smo da Zagreb nije osvojio bod, nego je izgubio drugi, suprotno onome što se događalo na terenu. Možda je završnica bila OK jer Aalborg ima velemajstora Niklasa Landina koji je obranio zicere Dibirova i Klarice i spasio svoju momčad nakon 29:27, ali sve ono što je dovelo do toga nikako nije bilo u redu i osnovno je pitanje gleda li to netko u Beču, razmišlja li kako i koga delegira i misli li stvarno da su njemački suci po "1000. put" odigrali s Dancima utakmicu i stavili drugi klub u neravnopravan položaj. Ima li netko petlju to jednom prekinuti za sva vremena? Može li netko postaviti pitanje što je sportski direktor Aalborga Jan Larsen radio sjedeći bočno tri metra od klupe u prvom poluvremenu… Nitko nije reagirao, ni njemački suci, ni njemački delegat.
Hajdemo reći ovako, ako isključenja Zagreba nisu problem, ako su bila, ako je Faljić zaslužio crveni karton, misli li netko kada pogleda utakmicu ponovo da su u dresu Aalborga igrale curice? Ili su te curice zaslužile da ih se isključuje barem ravnopravno u odnosu na zagrebaše?
Nije problem ponovo pogledati utakmicu, držanje pivota Zagreba Faljića i Walczaka s dvije ruke oko pasa, nije problem vidjeti faulove u šutu prema Klarici, Moralesu, Kosu ili Srni bez ikakve kazne, a razlika isključenja u toj utakmici je bila 6:1 u korist Aalborga. To nije realno, to je Zagreb stavilo u tešku situaciju koju je dizanje ruke nakon tri dodavanja svaki puta kada je Zagreb imao igrača manje ili bio u prednosti još "podebljalo". Misli li netko u Beču da su u Zagrebu budale koje sve to moraju gledati iz godine u godinu? Ili netko ima namjeru genijalne milijunaše, ne sakrivajući se iza kodeksa ili sličnih stvari, natjerati da konačno riješe situaciju i da Liga prvaka postane natjecanje na koje će rukomet biti ponosan, a ima puno razloga za to. Dobrih razloga.
Jer, Arena je bila na nogama, sport je pobijedio. Zagreb je imao treći posjet kola u Ligi prvaka, Zagreb koji se silno trudi da bude konkurentan moćnijoj Europi. E, pa takav nije zaslužio ovakav odnos, uz čast Europi koja mu je dala povjerenje da igra ove sezone, povjerenje koje je zaslužio nečim. I činjenica da je sretan s bodom, samo je dokaz koliko mu je stalo.
Aalborg je pojurio sa 4:0, zasluženo, Zagreb je igrao slabo na startu, ali čim se vratio, približio, postalo je drugačije. Pravo je čudo kako su se uspjeli nositi sa svime. A na kraju još Hoxer nakon sudačke odluke dira loptu, treba dobiti dvije minute, Zagreb direktan penal, a sve se to odšuti, završi time outom i onda čudesnim golom Miloša Kosa, kako bi se reklo za pravdu. A što da nije zabio? Rekli bi šteta, i što…
Okrenimo se malo rukometu, jer je rukomet to zaslužio. Bilo je čudesnih poteza, za pamćenje. Silina Srne, pa brzina Klarice, pa nevjerojatna finta Moralesa, pa frk Dibirova, to su stvari koje rukomet čine pravim sportom, kao i majstorsko dirigiranje Mikkela Hansena, majstorske obrane Niklasa Landina, odlučnost Aleksa Vlaha u ključnim trenucima i izvanserijska kvaliteta mladog Hoxera. To treba čuvati, a budalaštine poput izjave trenera gostiju Stefana Madsena da nije razumio neke odluke, to treba preispitati. Ili je Madsen mislio za Zagreb, onda pardon. Vjerojatno je to, jer znamo da Danci uvijek misle na druge. Ajde više dosta i poruka Beču - dajte to riješite za sva vremena, da bude koliko toliko ravnopravno, jer svi isti nikad biti neće i to je jasno.
Aalborg je sjajna momčad, Aalborg može doma dobiti Zagreb 10 razlike, danski rukomet je svjetski vrh, za to sve zaslužuju kapu dolje i sve drugo je apsolutno nepotrebno. Valjda će i netko u Beču to konačno riješiti.