Opći je zaključak da je u Parizu bilo dobro, makar je kada je riječ o porazu to nepristojno tvrditi. Isto takav zaključak je da pristup bio protiv Kiela kao u Parizu sve bi bilo jednostavnije, makar bi vjerojatno poraz bio sličan kao u dvorani Pierre de Coubertin u četvrtak navečer.
Andrija Nikolić u nekoliko dana nije mogao napraviti promjene, jer to ne može nitko, ali Zagreb je djelovao bolje nego sedam dana prije. Osnovni razlog je u činjenici da je utakmicu odigrao sa 16 igrača, što je protiv PSG-a značilo da je trajao u igri skoro 55 minuta, što je ogroman napredak u odnosu na Kiel protiv kojeg je utakmica trajala ravno osam minuta. Saznanje da mogu je najvažnije, a sve ostalo je stvar ponavljanja i napredovanja. To se čini s cijelom momčadi i s radom.
Teško se braniti od paklenog Luca Steinsa. Ako mu izađeš duboko, preleti te, ako ne izađeš igra za ostale. A Zagreb je uspio to koliko je mogao. Izaći, pa se vratiti da bi ga se usporilo funkcioniralo je jako dobro, tu je dobru rolu odigrao Walczak, a potom i Srna, no očekivati da će se Steinsa zaustaviti je nemoguće. Zato može izgledati da je obrana primila puno, ali od tog puno je bilo 6 golova iz penala i puno golova u prvom dijelu kada je PSG bio bez isključenja, a Zagreb je imao dva dupla od dva ključna igrača obrane. PSG je samo ‘nakucao‘ ono što može. Veliki autoritet Nikole Karabatića kod portugalskih sudaca skratio je nogu Zagreb i kada je Faljić u 43. minuti morao van, za domaće je sve bilo lakše. Treba pohvaliti Mateja Mandića koji nastavlja braniti dobro, što je iznimno važna stvar za Zagreb pred utakmicama koje dolaze.
Napadački je Zagreb bio miran. Morales je sjajno koristio svoje predispozicije i pokazao kako može biti pojačanje. Klarica se na to odlično priključio, njih dvojica su s desne strane zabili 11 komada i to je za svaku pohvalu. Kavčić nije puno gubio lopte, kasnije je to uspio Sirotić, Srna je bio OK, ali nije OK bio Miloš Kos koji je odigrao loše prvo poluvrijeme, mekano izgubio tri lopte i puknuo tri šuta, te je na račun toga PSG na kraju prvog dijela vodio. Tu je falio dodatak Srni, ali Kos je druge poslove radio OK, u drugom dijelu znao i bljesnuti. To je mlad igrač, za njega je ovo sasvim nešto novo i drugačije i sigurno je da će on biti sve bolji i bolji. Tu vrijedi biti strpljiv.
Zagreb je dobio širinu i na krilima, Ćavar je dobro zamijenio Dibirova, bio i half u obrani, Glavaš je dobro zamijenio Čupića, donio brzinu, ali je očigledno da je dugo sjedenje na klupi ostavilo traga i on se mora dizati.
Suholežnika nije bilo, ukočio se. Walczak i Faljić bili su jako dobar tandem, a bili su prvi puta zajedno u Ligi prvaka. I to treba respektirati i čuvati, s tim da Walcsaku sugestija da ne igra rukama baš uvijek može biti i te kako vrijedna.
Dolazi Kolstad. Bilo bi pogrešno misliti da je Zagreb neki favorit i nadati se da će se utakmica iz Pariza preslikati. Ne, za nju se treba izboriti. Saznanje da se može je dobro, ali se ne smije uzeti zdravo za gotovo. Onako realno sa dva uvodna poraza ništa nije izgubljeno, jer Zagreb je igrao s objektivno moćnijima, ali nisu svi takvi i to se mora moći pokazati. Pariz je bio samo naznaka, ali ne živi se od dojma nego od bodova.