Brojni hrvatski rukometni reprezentativci, neki od njih bivši članovi najboljeg hrvatskog kluba Zagreba, zaigrali su u Ligi prvaka protiv perjanice hrvatskog rukometa. Zagreb je desetljećima član europske elite, baš kao i naši igrači, koji su igrali ili igraju za neke ponajbolje europske klubove te su vrlo česti ti srazovi koje se "epskim" rječnikom može nazvati - "‘ko će koga, ako ne svoj svoga".
Sada je u toj ulozi hrvatski reprezentativac Mateo Maraš, kojemu u goste – njemu i njegovom moćnom Paris Saint-Germainu, Zagreb dolazi "na megdan". Utakmica 4. kola skupine B Lige prvaka između Pariza i Zagreba na rasporedu je u četvrtak u 20:45 u areni Pierre de Coubertin, koja je ovog ljeta postala novi Mateov dom, nakon što je rastao doma u splitskoj akademiji Balić - Metličić, poslije čega je igrao u makedonskom Eurofarm Pelisteru i mađarskoj Tatabányi.
- Veselim se "sastanku" s nekim dečkima iz reprezentacije, s kojima se nisam neko vrijeme vidio, još se više veselim onoj uzvratnoj utakmici koja će se igrati u Areni Zagreb, u kojoj smo s reprezentacijom na SP-u doživjeli najljepše trenutke. Još uvijek pamtim to prvenstvo, veselim se i skorašnjem okupljanju reprezentacije, jer je to nešto posebno...
Maraš: Zagreb je najbolji kad mu je najlošije
Zagreb je nakon tri kola na nuli, ali ni novi Mateov klub ne stoji trenutačno najbolje na ljestvici:
- Nije Zagreb izgledao najbolje, a mogao je i bolje proći u nekim utakmicama. Nismo ni mi briljirali (porazi od Magdeburga i Pick Szegeda u gostima, uz domaću pobjedu protiv Pelistera, nap. a.) i sada protiv Zagreba moramo pobijediti. Mi smo realno favoriti, no Zagreb je najbolji kad je u najgoroj poziciji. Očekujem tvrdu utakmicu, kao što su sve kad je hrvatski prvak na terenu.
Domaći teren i objektivno jača momčad, velika su prevaga na strani pariške momčadi:
- Realno je tako, bilo bi čudo da se dogodi bilo što osim naše pobjede, no znao je Zagreb puno puta zagorčati život nekom na papiru jačem klubu. Mi smo imali neke probleme s ozljedama igrača, sada se vraćamo, i moramo pokazati pravo lice. Zagrebačku momčad krasi izuzetna borbenost, dobri su u obrani i razvijanju pod trenerom Nikolićem. Ipak sam uvjeren u našu pobjedu.
Maraš u Parizu: Sad mi je 40-50 km blizu
Mateo tek počinje "hvatati" život u megalopolisu kao što je Pariz, nakon što je živio i radio u rodnom Splitu, Bitoli i Tatabányi.
- Promjena je ogromna, sada sam u jednom od najvećih gradova u Europi. Percepcija i perspektive su sasvim drugačije; sada mi je blizu sve ono što je na 40-50 kilometara udaljenosti. Upoznajem momčad, svi su me dobro prihvatili, ufuravam se u klub i novi način rada. Od grada sam malo vidio, sve one povijesne i umjetničke znamenitosti. Bit će uskoro vremena i za to...
Louvre i ostali muzeji tek će doći na red, zasad je Mateo tek u glavnim crtama upoznao "grad svjetlosti":
- Kad se u potpunosti udomaćim, sve će doći na red. Zasad izbjegavam one najveće turističke destinacije s gužvama koje su u Parizu uvijek prisutne. Našao sam neka skrovita mjesta i kvartove u kojima još uvijek živi onaj stari romantični Pariz. Često se družim s našim košarkašem Rokom Prkačinom, koji igra u obližnjem Nanterreu.
U klubu je sve savršeno organizirano, Maraš je u potpunosti zadovoljan:
- Organizacija je na vrhunskoj razini, stan me čekao čim sam došao i nisam s time imao previše problema. U svlačionici je sve u najboljem redu, svi su igrači otvoreni i srdačni, najviše se družim s Kamilom Syprzakom i Lucom Steinsom, no i svi ostali su društvo za poželjeti. Ne družimo se previše izvan "posla", svi imaju svoje obitelji i obaveze. Nije to kao kod nas na Balkanu. No, u svakom slučaju, zadovoljan sam sredinom u koju sam ušao...
Mateo Maraš nadmašio oca Ivicu
Mateo je ovaj odlični transfer u Pariz postigao odličnim igrama na SP-u. Tako je u Veszprém otišao Ivan Martinović, u Montpellier Zvonimir Srna...
- Lijepo se sjetiti tih trenutaka i jedva čekam novo okupljanje reprezentacije. To nas uskoro očekuje, veselim se i nastupu na sljedećem EP-u, na kojem moramo nastaviti tu gdje smo stali osvajanjem medalje na SP-u. Očekivanja su nam velika, a još veća su očekivanja javnosti, koju ne želimo razočarati. Zasad sam zdrav, nemam problema i očekujem da će reprezentacija opet biti na odličnoj razini u Danskoj, Norveškoj i Švedskoj...
Mateov otac Ivica i sam je bio reprezentativac, a sada je u stožeru reprezentacije. Od njega je i potekla Mateova ljubav prema rukometu:
- Sada se sve manje čujemo, iako sam uvijek jako bio, i još uvijek jesam, vezan uz obitelj. Nekad mi je otac davao savjete, usmjeravao me, no sada je to sve manje slučaj. U pravilu me je uvijek više kritizirao nego što bi me hvalio. Uvijek je radije nalazio neke mane da popravim igru, puno me je manje hvalio kada bi nešto bilo dobro...
Team manager reprezentacije Ivica Maraš to je i sam priznao:
- Uvijek je bilo tako, uvijek sam bio iskren i nikad niti jednom od svoje troje djece ni u čemu nisam podilazio. Bivši sam rukometaš, ali nisam trener da bih sada analizirao Mateovu igru i davao neke veleumne savjete. On sada ima bolje trenere, suigrače i menadžera... On je među onim našim igračima koji su se probili nakon SP-a, ali ih tek sada očekuje pravi posao da pokažu i dokažu da su pravi. Bili su odlični, ali svatko od njih može više i bolje, tako i moj sin Mateo...
U to ne treba sumnjati, Mateo je veliki borac, čast da igra u klubu kao što je PSG u potpunosti je zaslužio. I bit će puno bolji, kao što to priželjkuje njegov otac. Iako je tek na početku karijere, s 24 godine već je nadmašio oca, koji je bio odličan igrač...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....