Prvi put otkad je Liga prvaka u ovom formatu Zagreb igra osminu finala. Posljednji put je Zagreb u osmini finala bio 2019. godine, kada je protivnik bio tada prejaki Vardar, dok je posljednji put osminu finala Lige prvaka Zagreb prošao 2016. protiv RN Löwena. Tada je momčad vodio Veselin Vujović. No, taj format Lige prvaka bio je drukčiji od današnjeg.
Montpellier je europska vrijednost dugi niz godina. Najzaslužniji za to je apsolutno Patrice Caneyer, trener koji je na jugu Francuske od 1994. godine, oko kojeg je formirana francuska reprezentacija koja je kasnije dosegnula svjetske visine, trener koji je s Montpellerom u razmaku 15 godina dva puta bio europski prvak, iza kojeg je 14 naslova prvaka Francuske, 13 kupova, ujedno i trener kojem je ovo posljednja sezona na klupi velikog kluba. I može se dogoditi da mu utakmica sa Zagrebom bude i posljednja koju će voditi s klupe Montpelliera u Europi, klupe na kojoj je nevjerojatnih 30 godina.
Znate li koliko je Canayer klubova vodio u trenerskoj karijeri, sada su mu 62 godine? Dva! Šest godina današnji PSG na počecima i 30 godina Montpellier. To zvuči nestvarno u vremenu kada se treneri mijenjaju kao na tekućoj vrpci.
Na klupu dolazi Erik Mathe
Canayer je osvojio naslov prvaka Europe s generacijom 2003. u kojoj je bio mladi Nikola Karabatić, te 2018. u Kölnu, kada je u finalu svladao Nantes. Osvojiti Ligu prvaka u razmaku od 15 godina s istim klubom, s dvije različite generacije je istinski pothvat. Ovo je treća generacija kluba koji je s Canayerom obilježio europski i francuski rukomet.
Opet je to odlično posložena momčad, čiji je temelj betonska obrana u sredini s francuskim reprezentativcem Karlom Konanom koji dogodine ide u PSG, te Arturom Lenneom i našim Veronom Načinovićem. Iz njih je vratarski tandem Desbonet - Bolzinger, uz Bellahcenea iz Kiela dvojica vratara koja su branila za Francusku na Euru u siječnju kada su bili europski prvaci. Iz obrane ide kontra s odličnim krilima, francuskim reprezentativcem Yannisom Lenneom desno, čija rezerva odlični Šveđanin Karlsson teško dočeka priliku, dok je desno drugi Šveđanin, Lucas Pellas.
Crta se vrti oko spomenutih Načinovića, Konana i A. Lennea, apsolutni šef na sredini u odsustvu Villeminota je Slovenac Staš Skube, pomoć ima u “rukometnom Maradoni”, Argentincu Diegu Simonetu koji je dugo bio ozlijeđen, dok je sada zdrav i što to znači vidjeli smo u Zagrebu. Dva desna beka su BiH reprezentativac Panić i sjajni francuski reprezentativac Porte, makar Panić kada je pritisak veći uglavnom sjedi na klupi. Na lijevom vanjskom je možda trenutno najbolji igrač Montpelliera, visoki, čupavi, brzi Brazilac Monte dos Santos.
Montpellier igra kao Francuska, čvrsto, koncentrirano, juri kada se može pojuriti, ne pod svaku cijenu. Vidjeli smo to u Zagrebu.
Dogodine će Canayera na klupi zamijeniti Erik Mathe, prvi asistent za europski naslov Montpelliera 2018. godine, kasnije asistent Gini Gilleu za sva zlata koja je osvojila Francuska, bilo je europsko, olimpijsko...
Otići će im Konan u PSG, Panić u Wislu, tko će doći još se ne zna, ali ne treba sumnjati i dalje u jaki Montpellier. Možda s Matheom sljedećih 30 godina, nikad se ne zna. Ovih 30 godina Canayera možda je i najljepša francuska rukometna priča, makar ih je mnogo ispisano kroz povijest.