Šta je to bilo? Kolstad je razoren u Areni. Momčad s dalekom većim proračunom nego Zagreb u šoku je napustila Zagreb. Poraz od 11 golova razlike nisu ni sanjali, a Zagreb je zadnju takvu pobjedu ostvario prije 12 sezona protiv Bosne.
Prava je šteta da nije bilo više publike u Areni, ali to je kod nas tako. Publiku moraš zaslužiti, a Zagreb je nastupom protiv Kiela nije zaslužio i svi su mislili bit će to još jedna sezona ‘u ništa‘. Kad ono… Dokaza da Zagreb može, da nije na razini najbolji europskih momčadi, ali da se u stanju nositi sa svakom. Takav Zagreb trebamo stalno i sada će biti jedino važno to održati. A publika? Vratit će se, protiv Aalborga će već sigurno biti bolje, ali publika se u Zagrebu mora naviknuti na realnost, naučiti se nositi s njom i dolaziti u dvoranu najviše zbog Zagreba, a ne zbog njegovih protivnika. Zato Zagreb u svakom trenutku mora biti pravi, jer zagrebačka publika teško oprašta greške. Propustila je veliki užitak u četvrtak, no i to je prošlo. Idemo dalje.
Nećemo se varati, Kolstad nije izgledao dobro, ali za to je kriv najviše Zagreb. Nisu Norvežani očekivali beton, a naletjeli su na njega. Sakrila je obrana Zagreba norveške zvijezde, zabili su samo 13 golova iz igre u 60 minuta i da nije bilo Singvaldija Gudjonssona još bi se i gore proveli. Ta obrana bila je drugačija, sa Srnom u Gojuna, Srnom koji je usporio norvešku tranziciju i Mandićem na golu koji je briljirao. Nakon dugo vremena Zagreb je imao vratara koji ne prima svašta, i pljesak za Mandića najbolje svjedoči tome. Jakov Gojun je zbog te obrane zabio tri gola i to je vrh vrhova Zagrebove priče od četvrtka. Gojun koji je obrambeni igrač…
Napad Zagreba je igrao vrhunski. Na početku se malo sudarao, ali nije gubio lopte. Tremu je probio odlični Morales, kasnije mu se nadodao Kos koji je pokazao silan talent sa samo više strpljenja nego ranije. Kavčić je sve to super vodio da Sirotić nije ni morao ustajati s klupe. Dibirov je kažnjavao klasično kada se za to ima prilika, dokazao kakav je majstor i pravilo da nema dodavanja u polukontri pod svaku cijenu.
A Ćavar je dokazao još jednom kako se koristi svaka dobivena minuta, sa dodatnim učinkom 3/3. Igrala je tako dobro lijeva strana da učinak s desne strane koji je tradicionalno visok, ovaj puta nije bio takav. A još su i dva penala promašena. Klarica se dodao na Moralesa, prodali su Gojuna Kolstadu kao PSG Syprzaka, bilo je super iznenađenje. Walczak je igrao odlično svoju najbolju utakmicu u Zagrebu, Faljić mu se priključio, Suholežnik nije trebao ni pomoći. Bili su momčad i ono što je najvrijednije, nisu pali svih 60 minuta, što se momčadima kao što je Zagreb često zna dogoditi. Jednostavno, kada je dobro – dobro je, kada nije bilo protiv Kiela - nije.
Zagreb taj detalj još mora potvrditi puno puta, jer su loši dani mogući uvijek, ali se loš odnos na terenu vidi, a to je ono što Zagrebu ne treba, ni kada igra s Kielom, ni kada igra s Dubravom.
Kolstad su bodovi koji su stajali u nekom planu, ali to su tek prva dva boda u lovu na desetku koja bi vjerojatno trebala biti dostatna za prolaz. I zato je uvijek važni biti pravi, jer samo takav Zagreb može iskoristiti prilike koje mu se ukažu. Ne treba se zanositi s pričom da je sve sada sjajno, jer sutra može pokazati suprotno, treba živjeti s mišlju da to treba potvrđivati, jer to je jedini način da Zagreb vrati eurospka povjerenja. Ovo je zasad bio samo sjajan bljesak. A Aalborg će pokazati dimenziju više, jer to su bodovi na koje se možda i na papiru ne računa, ali Zagreb kao u četvrtak može računati na svašta.