Zagreb se u noći sa četvrtka na petak jadan vratio kući. Teško je vidjeti sportaše kada su jadni. Samo dokaz da nije uvijek lako biti Zagreb. Izgubio je Zagreb u Szegedu utakmicu koju nisu zaslužili izgubiti. To ne znači da netko osporava pobjedu Szegeda, dapače, ona je zaslužena, jer je domaćin iskoristio sve ponuđene prilike. Od njih 100 posto 80 posto ih je ponudio Zagreb, a njih 20 posto u odlučujućim trenucima utakmice francuske blizanke Bonaventura.
Jesu li ti suci ili sutkinje uopće ikome odgovorni, gleda li netko što rade i smatra li netko da je frustracija koju to stvara kod onih koji se ljute s razlogom nebitna, sve dok nešto ne eruptira i dogodi se nešto što nikome ne treba. Kako i tko može netko suvislo odgovoriti na to pitanje? Szeged je slavio s razlogom, ali vjerojatno i njima samima nije jasno kako su uspjeli iščupati pobjedu za koju su mislili da će biti laka, a bila je jako teška i traumatična.
Zagreb nije bio savršen, ali nije bio ni slabiji od Szegeda i nije zaslužio da mu presudi bilo tko drugi osim protivnika. Ovako je ispalo da su si sami svojim greškama iskopali jamu i pali u nju, da stalno nešto plaču, da to svima ide na živce, ali ako netko u Beču smatra da je sve to normalno, da je stvarno tako, onda svaka čast, tu se više nema što reći. Pričali smo zadnje dvije godine, pričali smo nakon Pariza, Aalborga, pa i nakon pobjede nad Pelisterom… I sve je to pucanj u prazno.
Zagreb je odigrao, sve skupa, dobru utakmicu. Zagreb nije neki klub od 15 milijuna u proračunu da mu jedan igrač ne fali, a Srna je falio jako, samo u zadnjem napadu se vidjelo koliko. I po obrani zadnjih 15 minuta. Zagreb je loše otvorio utakmicu, ne smije krenuti sa 0:3, Zagreb je na +4 srljao početkom nastavka, nije znao stati, ispucao je pet napada na +4 u prazno, a mogao je dovršiti utakmicu. Zagreb nije dobro branio Martinsa i Gabera u finišu kao na početku Bobmača i Banhidija, Zagreb nije dobro odigrao zadnji napad, nije puknuo na gol, a Szeged je sve to iskoristio da se spašava. I kada su to uspjeli, onda su dobili francuski konop i opet iskoristili šansu za pobjedu.
Odakle početi, od probijanja, od toga da su sutkinje zaboravile isključiti igrača Szegeda zbog igranja nogom na kraju prvog poluvremena tvrdeći da je vrijeme prošlo, a da nije prošlo, mogli su se uvjeriti na čuvenom VAR-u, a nisu ni pokušale, a na isti način su prije toga isključile Gojuna. Od prijestupa kojeg su svirale Suholežniku, a snimka pokazuje jasno da nije bio blizu prijestupa kad je isti sviran dok je igrač još u zraku, od isključenja (slučajno) Gojuna u 58. minuti nakon kojeg Gaber zabija gol za pobjedu. Sitnice, da upravo tako sitnice, ali koga briga, mora se živjeti dalje. Sitnica ‘vamo, sitnica tamo, a kada se zbroje bodovi…
Puno dobrog je Zagreb opet pokazao, ova momčad definitivno ima nešto. Nije obrana slučajno najbolja u Ligi prvaka, nije Mandić slučajno vratar kakvog Zagreb dugo nije imao, možda iskustvo nije top, ali top je način na koji rastu Kos i Klarica, na koji šansu koristi Ćavar, način kako sa srcem igraju svi ostali. Szeged je ispao samo jedna teška epizoda priče ove sezone, ali u sportu se neke stvari jednostavno moraju vratiti i samo će upornost, dosljednost i strpljenje izvuči Zagreb iz depresije u koju je upao nakon Szegeda. A oni to žele dokazati i to je velika stvar.
I sad, vele Kiel je bio promašaj bez razloga, u Parizu je poraz bio, ali nije trebao biti toliki, protiv Aalborga su po svemu zaslužili dva boda, a veselili su se jednom samo zato što je Kos pogodio neviđeno, makar su dragi Nijemci slučajno zaboravili suditi mnogo toga. Pa onda Szeged, Francuskinje… Puno se gnjeva skuplja kod sportaša i to u jednu ruku nije dobro, ali dobro je da gnjev može izazvati i pozitivnu reakciju s kojom će se Zagreb ponovo izdići na mjesto kojem pripada. Treba pobijediti sve pa i nepravdu, nekad je to jedini put, težak, ali jedini mogući.
Uostalom, jeste li ikad pomislili zašto se u nogometnoj Ligi prvaka ne događaju takve stvari? Zato što kapital u konačnici ne određuje rezultat, on ga može samo usmjeriti. Baš je smiješan taj nogomet, a svi ludi za njim. Čudno, čudno…