Ne pita se uvijek sve Zagreb. Odigrati egal protiv Montpelliera u osmini finala Lige prvaka, u situaciji kada nisi bio idealan, u kojoj su Francuzi bili iznad svega što su pokazivali ove sezone – iznimno je vrijedno. Sama činjenica da zagrebaše to nije zadovoljilo govori da postoji ambicija da to dokažu u Francuskoj i iduće srijede se pokušaju plasirati u četvrtfinale Lige prvaka.
Koliko god da je bilo grešaka, sjajna je utakmica odigrana u Zagrebu u srijedu navečer. Igrale su dvije odlične momčadi, borba je trajala 60 minuta i nakon 60 minuta ništa nije riješeno. Ipak, na papiru s uzvratom doma sada je Montpellier blagi favorit, ali to je samo papir, a puno puta ove sezone Zagreb je dokazao da mu papiri ne znače baš ništa.
Dosta energije nedostajalo je Zagrebu, no činjenica da su zbog viroza Gojun i Srna propustili veći dio treninga pred utakmicu može ponešto objasniti. Ipak, bez obzira na sve ta obrana je reagirala dobro, ta obrana je primila samo 27 pogodaka, kada se odbiju penali – 23 iz igre. A dizala, se, padala, mijenjala vratare, mijenjala formaciju, no u svemu tome ipak uspjela protiv jedne individualno sjajne momčadi.
Tu je Montpellier odgovorio bolje nego inače, a povratak Diega Simoneta donio mu je ogroman plus, jer se radi o izuzetnom igraču čija je brzina nesvakidašnja. Dos Santosa stisnuli zagrebaši i da nije bilo Simoneta Montpellieru bi bilo jako teško. Možda je Simonet bio udarna igla, ali Staš Skube bio je ključ te stabilne napadačke igre Montpelliera svih 60 minuta. Radio je viškove, zabijao penale, nametnu svoj ritam i sucima koji su spavali na pasivnu igru Francuza, nije gubio kontrolu niti u jednom trenutku.
Bode u oči činjenica da je Valentin Porte odigrao svih 60 minuta, jer je Patrice Canayer znao što ga čeka, a Porte je odigrao puno velikih utakmica i ovaj puta se pokazao sjajnim u svakom pogledu. Imao je zamjenu, ali Panić nije ušao ni sekunde i to govori što Canayer misli o tome. Za Portea je to bio napor kojem nije izložen tijekom sezone i činjenica da je izdržao sve govori jako puno o kvaliteti tog sjajnog igrača bez kojeg Montpellier u Zagrebu ne bi izgledao kako je izgledao. Zbog Skubea i Portea može se reći da je Montpellier bio na gornjoj granici mogućnosti u Zagrebu i da se to pokazalo. Individualna kvaliteta krila kao Lenne, Pellas ili Karlsson mora donijeti nešto i to je bio uobičajeni dodatak njihovoj izvedbi s tim da ni ona bez strpljenja Skubea ne bi bila takva kakva je izgledala.
Zagreb se u tu obranu na počeku zabijao i odbijao se, najviše od trojku Porte – Konan - Načinović. U kontaktima su ispadale lopte, a to je bio prvi početak problema. Ivan Čupić će to nazvao ‘sve nešto na pola, a protiv Montpelliera na pola nema, ili-ili‘. Igra protiv takve obrane jako boli, jako umara i traži puno odlučnosti, najviše u igri jedan na jedan i tek kada su Srna, pa Kos počeli odgovarati na taj zahtjev Zagreb je postao opasan za Bolzingera.
Tu se recimo vidjelo da bi Morales jako dobro došao, kada se Klarica našao u problemu, jer snaga Kubanca bez problema se može nositi s Montpellierovom obranom. Jako dobro je sredina obrane Montpelliera spremila Zagrebove pivote, jako dobro su krajnji igrači Montpelliera otpratili krila, jer su znali da Zagreb tu može biti jako opasan, jer su krila ta koja preuzimaju odgovornost. Nisu im dali. Zagrebu je trebalo više odlučnosti uz Srnu i Kosa, ali to su jako teško probijali i to u drugoj utakmici moraju popraviti. U situaciji kada moraš, počneš griješiti, a Kos je griješio puno više od onoga što smije na utakmicama Lige prvaka, uz sve sjajne poteze koje je napravio, a bilo ih je mnogo. I to se osjetilo, jer Montpellier je momčad koja takve stvari i te kako dobro zna kazniti.
Očito je bilo da su igrači Montpelliera studirali Mateja Mandića koji je imao sjajnih obrana, ali ne i kontinuitet na utakmici, što je također stvar koja je nedostajala Zagrebu, a imali su je ove sezone skoro u svakoj utakmici. Tu Mandić ima posla s iskusnim igračima s kojima, kada skaču s pozicije, treba imati mirnoću, a posebno se to vidjelo protiv Pellasa i Lennea koji su zabili devet pogodaka s krila.
Uz svu patnju koju je prošao u srijedu Zagreb je izborio egal u utakmici u kojoj je više gubio nego vodio i s te strane situacija je jako dobra, makar ni neki mini minus ili neki mini plus ne bi ništa puno promijenio uoči gostovanja u Montpellieru. Puno će ovisiti kako će se Zagreb postaviti u Francuskoj, posebno napadački, jer je to segment na kojem su propustili pobjedu u ovoj utakmici. Montpellier je momčad koja može uzvratiti na igru Zagreba i na to i te kako treba računati uoči uzvrata.
Definitivno, u Montpellieru moraju biti spremni na svoju najbolju utakmicu ove sezone koja je oživjela Arenu, vratila ljude na tribine i nadu da bi taj kontinuitet u godinama koje dolaze mogao postojati, što najviše nedostaje posljednjih godina.