Prodaju se najbolji igrači, smjenjuju se treneri, a Zagrebov brod - tone

Nastavlja se agonija u redovima RK Zagreb, u Ligi prvaka upisan je i šesti poraz u nizu, koji je započeo na gostovanju kod Pelistera, a koji je trenutačno zaključen domaćim porazom od Pick Szegeda. Sva je prilika da će se taj crni niz produžiti u nastavku europske sezone, jer slijede dvije utakmice protiv aktualnog prvaka Europe Magdeburga, najprije u gostima, a zatim i kod kuće. Hoće li Zagreb ponoviti onu najgoru sezonu 2020.-2021., kad u 14 utakmica nisu osvojili niti jedan bod?! Hoće li uprava možda smijeniti trenera Andriju Nikolića?! Postoji li taj netko tko bi mogao podići uzdrmanu momčad hrvatskog prvaka?! Pitanja je mnogo, a prave odgovore ne može dati nitko. Trebala ih je dati momčad, no momčad Zagreba trenutačno je realno toliko slaba da nema tog rukometnog "maga" koji bi uspio postići da se ekipa podigne iz pepela.

U tom je smislu možda i nepotrebno razmišljati o smjeni trenera koji je na kormilo momčadi vraćen u svibnju ove godine, i smjene Velimira Petkovića koji je u klub doveden kao mesija i veliki spasitelj početkom studenoga 2024., ali je zatim smijenjen pod čudnim okolnostima nakon domaćeg remija s Nexeom. Da, treneri su uvijek prvi na udaru, oni su odgovorni za poraze na terenu, koji ipak realno idu na dušu igrača, ali i uprave koja je zadužena za slaganje momčadi.

Za podsjećanje, lani je u ovo doba sezone nakon teškog poraza kod Magdeburga (24-36) u sedmom kolu Andrija Nikolić razriješen dužnosti prvog trenera, a već u sljedećoj utakmici s istom momčadi Velimir Petković je u Areni Zagreb, uz veliku pomoć vratara Mateja Mandića (čak 20 obrana), srušio kasnijeg prvaka Europe s 22-18. Poslije toga se, nakon poraza od Nantesa, Barçe i Aalborga, te gostujuće pobjede protiv Pick Szegeda i remija s Kolstadom, ključnim pokazao tijesni poraz od Kielcea u posljednjem kolu. Zagreb je za dlaku "ostao ispod crte", sa sedam osvojenih bodova nije prošao skupinu, ali je do posljednjeg trena igrao ozbiljnu ulogu. Sada je slučaj sasvim suprotan, jer se hrvatski prvak vrlo rano oprostio od ozbiljnijih ambicija te je gotovo nemoguće zamisliti scenarij prema kojem može proći skupinu.

Treba još jednom ponoviti da nije opravdano svu krivnju svaliti na Nikolića, koji je vraćen na klupu, ali koji s limitiranom momčadi ipak ne može činiti čuda. Ipak, na kontu je morao imati barem poneki bod više, ponajprije iz utakmica s Pelisterom i Gudmeom, koji su i prije početka sezone bili "targetirani" kao protivnici koje treba nadvisiti za prolazak skupine i zauzimanje željenog šestog mjesta u grupi koje vodi dalje.

Jedno je ipak sasvim sigurno, nekadašnji dvostruki prvak Europe "tone" lagano u posljednja tri desetljeća pritisnut ponajprije financijama, koje mu ne dopuštaju da sklopi i zadrži iole vrijednu momčad, već je osuđen na prodaju najskupljih "eksponata", među posljednjima Mateja Mandića, koji je lani bio najjači adut u momčadi. Konfuzija koja zbog toga redovito nastaje odražava se najviše na trenerima, koji se također u takvim (ne)prilikama ne mogu duže zadržati na klupi. Otkad je prije točno jednog desetljeća lijepe rezultate bilježio Veselin Vujović (2014.-2016.), izborivši četvrtfinale Lige prvaka, pa ponovno 2019.-2020., na klupi Zagreba prodefiliralo je čak 15 trenera. Vujovića je privremeno bio naslijedio upravo Nikolić, a zatim su trenerima bili Silvio Ivandija, Slavko Goluža (u dva navrata), Kasim Kamenica, pokojni Zlatko Saračević, Lino Červar, Branko Tamše, Igor Vori, Vlado Šola, Ivica Obrvan, Nenad Šoštarić i spomenuti Petković. Tonči Valčić i Denis Špoljarić također su u jednom kratkom razdoblju bili privremeni "vršitelji dužnosti". U svakom slučaju, previše je to i za klub osjetno manjeg renomea nego što je to Zagreb.

Lista igrača koji su u tom razdoblju dovođeni u klub, a zatim i prodani, još je puno veća. Ta "svakidašnja jadikovka" ponavlja se godinama, a "trakavici" se ne nazire kraj. Dokad će biti tako, pitaju se najvjerniji navijači...