Rapsodija hrvatskog prvaka na otvaranju Lige prvaka bio je samo sjajan dan, ovo je realnost i ne izgleda dobro

Kada smo se pitali nakon Kielca, Aalborga i Trondheima gdje je prava istina Zagreba ove sezone, izgleda da smo dobili odgovor u četvrtom susretu protiv Szegeda u Areni. Zagreb ne izgleda dobro, izgleda da Kielce i Trondheim nisu bili stvar lošeg dana, nego je Aalborg bio stvar jednog dobrog, posebnog, dana. Realnost se vidjela protiv Szegeda koji ove sezone djeluje dobro, koji je iz Zagreba odnio čistu i zasluženu pobjedu u kojoj joj čak ni danski suci nisu trebali pružiti pomoć. Kako su samo majstorski u 3. minuti brzo isključili Srnu, pa odmah dosudili Trivkoviću prestup, pa je Szeged otišao na 1:4, to su jednostavno majstorije koje se na kraju nakon ovakve utakmice ni ne osjete. No, majstori su uvijek majstori.

Zagreb ne igra dobro, to je puno važnije u ovom trenutku. U pravu je Andrija Nikolić kada kaže da su mnogo puta ove sezone igrali 5-1 i s njom zaustavili protivnika. To je apsolutno točno, no ako tih pet - jedan bude ‘prokuženo‘ nakon deset minuta, onda treba pokušati nešto novo, nešto što će pomoći. Zagreb je na početku nastavka pokušao, to je izgledalo agresivnije, ali napad je izdao Zagreb i jednostavno nisu se mogli pomaknuti od prevelikog minusa iz prvog dijela.

Obrana je primila 35 golova, obrana je najbolji dio Zagreba, tu se svi slažemo, ali 35 u utakmici ili 19 u poluvremenu je puno i previše, jer mogućnosti da se utrkuju s tim izgleda ne postoje. Sigurno da u tom segmentu puno fali Faljić kakav je bio prošle godine, jer bi njegova pomoć izuzetno dobro došla. Trivković nije mlad, ali Trivković je do jučer igrao u Trogiru i padovi poput onog protiv Szegea su potpuno logična stvar. Veći je problem da se Walczak nije uspio nametnuti kao prvo rješenje makar je tu već duže.

RANKO SUVAR Cropix

Napad je kaže trener Nikolić bio veći problem. Bio je jer je promašio puno zicera, Trivković u nizu, pa Dibirov za kojeg nije bilo zamjene, jer je Ćavar ozlijeđen, pa se uvijek sjajni Rus malo namučio više nego je trebalo. Uostalom, to je bilo pravo na taj jedan malo lošiji dan u odnosu na ono što smo od njega navikli. Zagreb ima dva napadača za ovu razinu Lige prvaka, to su Klarica i Beljavski. Tu priča staje, a kada stanu još i oni onda se to pretvara u problem. Klarica je jako napredovao u odnosu na lani, siloviti je, ide do kraja, a Beljavski makar prvi puta igra u Ligi prvaka pokazuje iznimnu kvalitetu i činjenicu da je Zagreb maksimalno pogodio njegovim dovođenjem.

Kavčić se tu pojavljuje kao opcija plus, no realno on je četvrti vanjski u ovoj momčadi koji često puno pomogne, ali nije igra koji će sam rješavati velike probleme. A veliki problem Zagreba ove sezone je Miloš Kos. Taj dečko iznimno velikih mogućnosti igra ispod svake razine. Tu više nije bitan razlog, ni mladost, tu očito nešto ne štima i s tim se u Zagrebu moraju pozabaviti. Kos je odigrao dvije utakmice u Ligi prvaka u nizu bez postignutog gola, a koliko je to problem za ovakav Zagreb ne treba posebno ni naglašavati. On je prvi koji mora donijeti odluku u kojem će pravcu krenuti, jer to kako izgleda na početku sezone, i on će se sam složiti, nije dobro u najmanju ruku. Kao pojačanje zasad se nije nametnuo ni Ivano Pavlović. Trebat će mu vremena da ojača fizički za ovakvu razinu rukometa.

Ima Zagreb još jednog odličnog napadača, Zvonimira Srnu, ali Zvonimir Srna u prvom dijelu nije igrao napad!? To je bila velika greška, posebno kraj ovakvog Kosa, jer vidjelo se da se obrana može krpati s Gojunom, Trivkovićem i Walczakom. Bez Srne, s ovakvim Kosom, Zagrebov napad je skraćen na pola, a kakav god plan za utakmicu bio bilo je to nepotrebno. Utakmica predstavlja niz događanja, koja nikad nisu ista i tome se uvijek mora moći prilagoditi. Zagreb se predugo prilagođavao, dugo se prilagođava na početku ove sezone, kao i u prošlim. Zagreb nije momčad koja nekoga sigurno u ovakvoj skupini mora dobiti, ali je momčad koja mora izgledati bolje nego u Kielcu, Trondheimu i u prvom poluvremenu protiv Szegeda. Uostalom, samo malo bolji Zagreb u drugom je dijelu pobijedio Szeged dva gola razlike.

A sada u Arenu dolazi Barcelona i to je u ovoj situaciji iznimno nezgodno. Barcelona je prvak Europe, sjajna momčad, ali momčad protiv koje se da igrati, što je ovaj Szeged kojeg smo u srijedu u nadmoćnom izdanju vidjeli u Areni nedavno dokazao u Blau Grani. Zagreb mora dizati svoje vlastite kriterije, mora ići prema boljem, da bi se u konačnici imao čemu nadati. Početak je bio loš, u njemu je propušteno mnogo dobrih prilika koje se neće vratiti, makar su sve te momčad za respekt, ali jedini način je rješavati probleme i gledati prema naprijed. Protiv Szegeda nisu presudile izgubljene lopte, nego promašeni ziceri, ako… Ali, kako bi prosto rekao gospodin Izet Fazlinović… A jedan je pjesnik napisao davno ‘princip je isti, sve su ostalo nijanse‘.