Zagreb je poražen u Magdeburgu. Peti poraz u nizu u Ligi prvaka, šesti ukupno ove sezonoe, u Magdeburgu su nagurali čak na -12, što ukazuje da se neke stvari ne pomiču na bolje, već da su u novom padu. Vidjela se frustracija Andrije Nikolića pred kraj susreta na time – outu, ali nažalost ni njom ni time – outom nije uspio pokrenuti momčad koja je bauljala terenom u Magdeburgu posljednjih 20 minuta. Od egala za 20 minuta stići na -12, to svakako nije za pohvalu, svjesni su svi, a Andrija Nikolić je nakon susreta odlučio dati ostavku na mjesto šefa struke i Zagreb je na još jednom početku u sezoni koja je trebala biti bolja nego prošla, u kojoj ima bolju momčad, u kojoj se s razlogom očekivao pomak kvalitete. Za rezultat je to bilo teško garantirati, tu treba biti realan, jer je skupina izrazito teška i bodovi se teško osvajaju.
Ali, koliko god postoji činjenica da Zagreb nema snagu kao neki drugi, toliko postoji i činjenica da od postojeće momčadi nije dobiveno ono što se nakon prošle sezone očekivalo s razlogom. Tu je glavni problem. Nije isto izgubiti u odličnoj partiji doma od Barcelone ili izgubiti u Kielcu, Trondheimu, Nantesu ili na ovaj način u Magdeburgu. Trener je povukao potez, preuzeo krivicu, a morat će to učiniti i igrači da bi se stvar ponovo postavila na čvrste noge.
Ogromne oscilacije
Ogromne su bile oscilacije cijele sezone. Izgubi se u Kielcu, izgubi se u Trondheimu, dođe Szeged i pomete se na domaćem parketu, pa onda taj isti Szeged izgubi doma od Kolstada, pa se ode u Nantes, pa nisi slabiji, ali glatko izgubiš i onda dođe Magdeburg koji prelije čašu.
Magdeburg je najjači jedan na jedan, Zagreb se odlučio za duboku obranu. Na početku drugog dijela na 16:12 za domaće povukao se u 6-0, s gustoćom riješio problem, izjednačio, imao šansu za vodstvo, ali onda je opet napad počeo sijati lopte, promašivati i tu više nije bilo spasa. Znalo se da će obrana Magdeburga biti teška za zagrebaše, to nije bilo iznenađenje, ali ispadanja lopte iz ruku, fulanje zicera, fulanje penala nema veze s obranom Magdeburga. To je slabost koja se ponovila i sada su ponovo na početku.
Andrija Nikolić je na početku prošle sezone preuzeo momčad, jer se Nenad Šoštarić razbolio i nije mogao voditi momčad nakon operacije kičme, nakon što je posao zamijenio sa znatno mirnijim u ženskoj reprezentaciji i u Lokomotivi. Nikolić je odlično uskočio, napravio sezonu u kojoj je prođena skupina. Dobio je jaču momčad nego lani, imao pripreme pred sobom za razliku od prošle sezone, imao iskustvo Ivana Čupića do sebe, ali Zagreb se nije uspio pomaknuti naprijed. Šoštarić je u međuvremenu prizdravio, koliko da bi vodio momčad na najvišoj razini teško je reći, ali vodio je mladu reprezentaciju i mlade selekcije u klubu u kojem je trenutno i gotovo je izvjesno da će on biti prijelazno, ne bude li mogao biti trajnije rješenje, u periodu koji dolazi. Osjeća se dobro, na početku sezone je rekao je zdrav i da može raditi normalno. Teško je naći trenera u sezoni, nitko ni u klubu nije pomišljao da bi se to moglo dogoditi, pa nakon ostavke Nikolića nisu imali konkretan odgovor što i kako dalje. Sljedećih dana kada se vrate iz Magdeburga i spoje s ostatkom čelnika koji nisu bili u Njemačkoj, doći će se do rješenja za budućnost. Već smo pisali kako je glavni favorit za Nikolićevog nasljednika ugledni trener Velimir Petković.
Nije sve izgubljeno
Liga prvaka za Zagreb sa dva boda na kontu ne izgleda dobro, ali ništa nije gotovo. U Zagreb dolaze Kolstad, Kielce, Nantes, doći će za dva tjedna i Magdeburg, ide se u Szeged, bodovi se mogu skupljati, ali momčad definitivno mora izgledati bolje nego što izgleda u posljednjih pet europskih utakmica. To je jedina šansa da se pokuša izazvati sreća, a sreća bi bilo da iz ove sadašnje situacije Zagreb ode u osminu finala Lige prvaka. Puno puta već je bio prekrižen i u situacijama kada je uskakalo Andrija Nikolić, pa se vraćao i nikad nije odustajao. To je Zagreb kakvog poznaju svi. Ovo u Magdeburgu definitivno nije bio. Izgubiti 12 razlike u posljednjih 20 minuta, pa i kada je Magdeburg u pitanju je – nedopustivo, za sve, ne samo za trenera.
Što se događa s momčadi, nitko ne zna ili ne želi reći, ali su padovi posljednjih desetak minuta u svakoj utakmici evidentni. Kao posljedica straha, nediscipline, kvalitete, nebitno, ali kako god trener koji dođe morat će to riješiti.
Puno problema
Od početka sezone Kos nije isti igrač kao lani, to nije dobro ni za njega, ni za Zagreb. Problem s pivotom bez Faljića koji se nametnuo lani je očigledan, problem da se mora igrati bez ozlijeđenih lijevih krila Dibirova i Ćavara također. Radojković se nije probio do terena, makar su svi to očekivali, Svržnjak je tek stigao, premlad je, makar mu je svaka sekunda dragocjena. Dolazak u formu je težak, pritisak na Beljavskog i Klaricu, dvojicu najboljih u polju, zato je narastao i bez njih dvojice u ekstra izdanjima, Zagreb se teško nosi sa svima.
Obrana 6 na 6 je korektna, ali teško se nosi kada napad gubi lopte, a ta situacija razara i obranu i ove sezone ponovo dobre vratare, jer ako je lani bio samo Mandić, sada imaju tandem, a to je dragocjena stvar. Treba probuditi Kosa, dočekati povratak Dibirova i Faljića, pojačati napadačku disciplinu i sve može biti drugačije. Može… I kada je Nikolić preuzeo momčad, bilo je puno sumnji, ali ispalo je dobro. Sada više nažalost – nije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....