Da mu je netko rekao da će u zalasku karijere imati ovakvu sezonu, nakon svega što je i gdje je sve prošao, teško bi mu Ivan Pešić povjerovao. No, očito je puno toga negdje zapisano i uvijek se na kraju vidi. Pešić je prošao s 36 godina teško odrastanje, dramatičnu borbu za život u Veszpremu, godine podizanja Bresta u Bjelorusiji, pa naglo seljenje zbog rata u Njemačku, da bi na kraju završio u Francuskoj i da bi od priče nastala bajka.
Što je sve prošao s ozljedama, posebna je priča. Od leđa, koljena, pubične kosti, prepona... No, na kraju svih tih utakmica ispao je pobjednik. Bilo je dana kada nije išlo, kada je s ozlijeđenim koljenom bilo teško istrčati na običnu izmjenu, kada je kretao kao čak i treći vratar, da bi u svakoj situaciji postao prvi, tko god da je branio s njim. I svugdje i uvijek omiljen, dobri duh koji je svojedobno čak bio i kapetan Bresta u Bjelorusiji.
A ova sezona je bila nevjerojatna. Dakle s Nantesom je osvojio Superkup Francuske, završio drugi, čime su osigurali nastup u Ligi prvaka. Sada će u finalu sezone otići na svoj prvi klupski Final four u Kölnu kao jedan od najbolji vratara Lige prvaka u ovoj sezoni. U dres reprezentacije došao je kao broj 3, jer je Mandić, predviđen kao dugoročno rješenje, bio teško ozlijeđen. Stao je kao pomoć Kuzmanoviću bez problema, bez problema s 36 godina bio broj 2, a onda je protiv Mađarske obranio utakmicu koja nas je odvela do svjetskog srebra. I to je bila, vjerovali ili ne, njegova prva medalja u reprezentativnoj karijeri.
- Ne znam što da kažem nakon ovakve sezone. Naravno da sam sretan. Možda se ne zna da sam se i ja jako promijenio u cijeloj toj rukometnoj priči. Jednostavno, neke stvari su došle s godinama. Drugo: prilagodio sam si treninge, dobio povjerenje. Više ne trčim 15 kilometara, više ne skačem 100 skokova, više ne radim neke stvari da bih radio, samo tražim način kako bih podigao kvalitetu na golu. I još jedan detalj, jako važan, barem kada sam ja u pitanju. Već dvije godine me ništa ne boli, nemam ozljeda koje su me pratile dugo dugo. Mislim da mi je ovo 15. sezona u Ligi prvaka, od Zagreba, Veszprema, Meškova do Nantesa. Samo tri godine nisam branio u Ligi prvaka: kada sam bio u Mariboru, prvu godinu u Meškovu i mislim drugu u Nantesu. Morali smo se malo zagrijati, hahaha.
A sezona?
- Krasno, što reći. Klupski smo napravili posao, zadražali broj 2 u Francuskoj, idemo na Final four Lige prvaka. Reprezentativno isto. Osvojili smo svjetsku medalju, prošao sam nešto o čemu sam mogao samo sanjati.
Nije bilo lako biti broj 2 u Francuskoj?
- Malo smo se glupirali pred kraj, kada je Montpellier ponudio priliku za tako nešto, ali sve je prošlo OK. Igrali smo egal u Chamberyju i Aixu, koji su jako dobre momčadi, ali mogli smo bolje i malo bliže biti PSG-u. No, PSG je ipak bio malo duži s klupom da bismo se ganjali s njima na tri fronta, ali OK. Uzeli smo Superkup na startu sezone, razbili PSG, u Kupu smo od njih ispali u četvrtfinalu nakon penala, mi smo na Final Fouru Lige prvaka, oni nisu. Dakle, ne možemo se požaliti.
Sada je na redu Final four Lige prvaka, vaš prvi nastup u Kölnu.
- Moj prvi, za Nantes treći. Jedanput su prije mene igrali i finale. Bila je super sezona, dobra skupina, makar smo u njoj bili treći iza Barce i Aalborga, pa je ispalo da od sva četiri sudionika u Kölnu jedino mi nismo igrali četvrtfinale nakon skupine direktno. Pa smo izbacili Wislu i Sporting, koji je bio senzacija sezone. A sve to smo učinili s jako puno problema, ozljeda, morali smo se krpati na sve moguće načine.
Kakva je sada situacija uoči Final foura?
- Dobra, ali ne idealna. Najviše problema je imao Minne, pa nije trenirao dva tjedna, počeo je tek prije dva dana i svi vjerujemo da će biti OK. Odriozola je imao problem s ložom, Gaber sa svojim tradicionalnim mukama, ali vjerujem da ćemo biti u komadu u subotu u polufinalu protiv Berlina.
A protivnik vam je novi prvak Njemačke. To je polufinale autsajdera, barem na papiru.
- S obzirom da tamo igraju Barcelona i Magdeburg, može se tako reći, makar to sa favoritima na takvim turnirima ne igra. Tu je važno pogoditi dvije prave utakmice u dva dana, što nije jednostavno protiv tako snažnih protivnika. Berlin je fantastična momčad, možda u ovom trenutku i favorit kladioničara, jer igraju najljepši i najbrži rukomet, ali nešto smo pripremali, pa ćemo vidjeti kako stvari stoje. Sigurno je jedno: ako nam zabiju puno golova, mi ćemo to realno teško moći pratiti, makar smo pokazali i brza lica ove sezone. Ipak, ja bih volio neki realniji rukomet.
Zna se tko će biti najveća prijetnja?
- Naravno, Gidsel. Realno, njega je nemoguće zaustaviti. Može ga se usporiti, pokušati udaljiti od zone, ali on je nevjerojatan igrač. Ja sam to zapamtio iz našeg finala s Dancima. To je bilo strašno brzo. Gidsel, pa nakon njega Lauge, Arnoldssen, Pytlick, to je jako teško braniti. Berlin izgleda nešto drugačije sa Lasse Anderssonom i Lihtleinom i koliko god oni uz Gidsela opasni, mislim da će kontrola našeg napada biti iznimno važna. Jer, gubiti lopte protiv njih znači da si mrtav za tri sekunde. Oni su na tome izgradili naslov u konkurenciji Magdebuga, Flensbuga, Kiela, a to je stvarno veliki rezultat. Lani smo igrali s njima, razbili su nas u Nantesu, uzeli smo im bod u Berlinu.
Drugi polufinale je Barcelona – Magdeburg.
- Prognoza je samo nagađanje. Barca je možda u maloj prednosti, makar se Magdeburg strašno digao u drugom dijelu sezone. No, sada ima veliki problem s ozljedom Kristjanssona i treba vidjeti što to znači, makar je Claar nakon povratka briljantan. Barca ove sezone nije idealna, ali to je uvijek Barca.
Želio je dodati nešto…
- Nijemci to organizaciji rade sjajno, svaki puta u Köln Areni je to spektakl, ali je to kako god okreneš uvijek velika prednost za njemačke klubove u odnosu na ostale. To se vidi i osjeti na tribinama, to će im i ove godine kada imaju dva predstavnika biti velika prednost. Bilo je i drugačijih raspleta dosad, ali u startu to je uvijek ista priča.
Komentari (0)