Tko je novi Petković u gradu? Bio je najbolji trener Bundeslige, slovi za velikog autoriteta u struci

Zagreb će u tjednu koji dolazi dobiti novog trenera. Nasljednik Andrije Nikolića gotovo izvjesno postat će Velimir Petković, iskusni stručnjak s dugogodišnjim stažem u najjačoj svjetskoj ligi, u Njemačkoj, u kojoj je svojevremeno proglašen najboljim trenerom.

"Petko" je posljednje četiri sezone bio u Rusiji, na neki način prvi pravi nasljednik Vladimira Maksimova na čelu te selekcije, što je strašna privilegija, jer to nakon legende nije nimalo lako. Rusija je odlična selekcija, sudionik velikih natjecanja, ali zbog sankcija posljednjih godina nije na velikoj sceni i to je jedan od osnovnih razloga razlaza Petkovića s tom selekcijom. Petković sada živi u Njemačkoj, u Berlinu, slobodan je i tijekom tjedna trebao bi nakon potpisa ugovora preuzeti vođenje Zagreba.

Petković je nekad bio desno krilo, dobar igrač koji se godinama naslonio na slavnu generaciju Borca iz Banja Luke koja je osvojila europski klupski naslov. Stasati uz takvu momčad u kojoj su bili Popović, Rađenović, Arslanagić, Karalić, Selec, Golić, Bjelić... bila je privilegija, a škola koju je prošao uz tadašnjeg trenera Peru Janjića bila je dragocjena da Petko postane trener od formata.

Vodio je Borac, jednu mladu generaciju domaćih igrača Perić, Knežević, Jović, Marković... od nje napravio odličnu, europski vrijednu momčad koja se 1991. popela na tron tadašnjeg Kupa IHF. Borac je tada u finalu pobijedio CSKA Vladimira Maksimova, a kojeg je na terenu predvodio Talant Dušebajev. Tada štrkljasti Božidar Jović odigrao je rolu u obrani 5-1 prema najboljem igraču svijeta, koja je odredila tijek utakmice, a Borac se popeo na tron. Treba reći da je prije toga iz natjecanja izbacio tada iznimno jake Empor iz Rostoka i TUSEM iz Essena.

Disciplina i red su prva stvar na koju se koncentrira kada vodi momčad. Izvan terena potpuno drugačiji, ali na terenu bez popusta za bilo koga, baš kako su njega samog nekad učili

I put ga je nakon toga odveo u Njemačku u kojoj je radio od 1991. do 2020, a redali su se Scharnhausen, Wernau, Rintheim, Ossweil, Wetzlar (6 godina), Göppingen (9 godina), Eisenach, Füchse Berlin (4 godine). 2005. proglašen je najboljim trenerom Bundeslige. S Göppingenom i Wetzlarom igrao je finale Kupa Njemačke, s Göppingenom osvojio dva Kupa EHF (2011. protiv Grosswalstadta i 2012. protiv Dunkerquea), a s Berlinom jedan (2018. protiv Saint Raphaëla). Za taj Göppingen ključni igrač obrane bio je Dado Anušić, kasniji hrvatski reprezentativac, a dres Berlina nosili su Drago Vuković, Jakov Gojun i Stipe Mandalinić. Kao izbornik Rusije odveo ih je na dva europska i jedno SP, a privremeno je obavljao i funkciju trenera CSKA.

Petko, kako ga svi zovu, slovi za velikog autoriteta u struci. Disciplina i red su prva stvar na koju se koncentrira kada vodi momčad. Izvan terena potpuno drugačiji, ali na terenu bez popusta za bilo koga, baš kako su njega samog nekad učili. Nekoliko primjera iz te zanimljive karijere oslikava baš taj stil koji ga je pretvorio u jednog od najuglednijih trenera s ovih prostora.

Dakle, momčad je prije svega. Jednom je kada je još trenirao klince i radio u kafiću, pa dolazio na treninge. Kada je dolazio uvijek je prije ulaska u svlačionicu objavio sastav s kojim će igrati utakmicu. Tada najboljeg igrača generacije nije stavio u ekipu, ovaj se okrenuo, otišao kući, a sljedeći dan kada je došao, Petko mu je objavio da može doći vratiti opremu i da je trajno slobodan.

MAKSIM BOGODVID/SPUTNIK/PROFIMEDIA

Jedan ga je kasnije, pak, uvjeravao da voli svirati i da bi se radije priklonio bendu koji ima nego rukometu. Uvjerio ga je da ipak ode u svlačionicu i nikad mu nakon toga više nije palo na pamet da odustane, a bio je odličan igrač koji je kasnije osvojio Europu. Nepogrešiva procjena.

A jedan od najboljih štosova plasirao je kao trener Berlina u kojem je je igrao tada naš Stipe Mandalinić. Petko će reći:

- Stipe je sjajan dečko, igrač, sjajan šuter, imaš dojam da može zabiti gol kada želi. Sjedi on dosta na klupi u jačim utakmicama i pita me jedan dan, "treneru, ja mislim da bih trebao igrati više, da mogu dati više...". Ja znam koliko je on dobar, znam koliko želi i kažem mu "Vidi, Stipe, ne znam kako da ti to objasnim, ali suština svega je da kada bi ti igrao više, ja ne bih ovdje dugo bio trener." Znam da mu nije bilo lako, ali moj posao interes je momčadi prije svega, a moj dojam o Stipi nikad se nije promijenio.

Petko jako cijeni mlade igrače, uvijek će im naći priliku, uvijek će im napraviti sve da ne mogu puno griješiti, a mogu se istaknuti. Ali, recimo da mladi igrač želi više i nikad mu neće reći da nema pravo na treću ili četvrtu mogućnost, ali ako se u utakmici odluči za tako nešto samostalno bez njegova znanja i dovede odlukom u pitanje rezultat momčadi, sigurno neće dobiti tako brzo drugu priliku. Red se, kaže, mora znati, znao se uvijek i svugdje gdje je kao igrač i kao trener postizao vrhunske dosege.

Bit će zanimljivo vidjeti ga u ovom Zagrebovom okruženju, u kojem ima već sada onih koji misle da su prerasli Zagreb. A to nije dobro, osim ako to ne pokažu na terenu, a to zasad još nisu uspjeli

I zato će biti jako zanimljivo vidjeti ga u ovom Zagrebovom okruženju u kojem ima već sada onih koji misle da su prerasli Zagreb. A to nije dobro, osim ako to ne pokažu na terenu, a to zasad još nisu uspjeli. I za Petkovića i za njih bit će to novo, veliko iskustvo.