Zagreb je izgubio od Barcelone – glatko. Kvaliteta je bila presudna, Barca je u svemu bolja i Zagreb tu realno nije imao nikakve šanse. Sve je bilo jasno puno prije utakmice, bilo je samo pitanje kako će Barca reagirati, a reagirala je maksimalno ozbiljno pritisnuta porazom od Magdeburga. Zagreb tu nije mogao ništa.
Upisali su zagrebaši treći poraz ove sezone, poraz koji su svi očekivali i koji nije problem. Jedini rezultatski problem dosad je poraz u Bitoli na startu natjecanja protiv sebi ravnog. Zagreb je u toj utakmici morao bolje reagirati, a to se nažalost po njega nije dogodilo.
Realnost je da su slabiji ove sezone i da je Srnu, Dibirova i Mandića u dva mjeseca nemoguće nadomjestiti. Nažalost u financijskim pravilima Europe, Zagreb tu ne može napraviti ništa, jer ne može konkurirati najvećim klubovima u ovom trenutku. Realnost kaže da smo doma s kvalitetom tanki za ovu razinu rukometa, pa je dosta stranaca pronašlo svoja mjesta u današnjem Zagrebu. No, velika većina tih stranih igrača, nažalost, Zagrebu ne donosi ništa. Tu je trenutačno veliki problem i ono vječno pitanje koje se postavlja, što bi uopće izgubili da su igrali s domaćim igračima u odnosu na sve ovo viđeno dosad. Odgovor je, ovako kako djeluje – ništa.
Stvarati igrača nije lako. Temelji su jedno vrijeme bili Mandić, Srna, sutra će otići i Klarica, pa Glavaš, a njihovo stvaranje za današnju razinu nije trajalo dva mjeseca. Tu je potrebno puno više vremena, godina, puno strpljenja, a Zagreb nastoji stalno biti prisutan u europskoj svakodnevici i to je nekad jako teško i nerealno. Realna je situacija da je kvaliteta problem, ali je realna situacija i da ono što postoji na momente ne djeluje kao ozbiljna momčad na terenu. To se rješava odlučnošću, željom, htijenjem, potpunom posvećenošću momčadi i klubu, a dojam je da se neposredna proizvodnja na momente i ne nervira previše ako ide loše. Sutra je novi dan, uvijek je idealan izlaz za to. No, Zagreb tako ne funkcionira i nikad nije funkcionirao i to je možda jedini razlog što toliko dugo traje u Europi. To mnogi koji nose dres danas ne znaju.
No, kako god, još nije izgubljeno ništa. Preskočit ćemo PSG, jer nije realno misliti o nečem dobrom u Parizu u sljedećem kolu, ali onda dolazi GOG i svi u tome vide šansu da se Zagreb vrati u utrku s njima i Pelisterom za dva mjesta koja bi značila prolaz skupine. No, sudeći po svemu što se događa, to će biti utakmica za živu glavu kada je Zagreb u pitanju, a to je za ovu momčad jako velika opasnost. I ne promijene li se glave to može biti jako neugodna utakmica za Zagreb. Što mogu napraviti dotad? Zatvoriti se, pokriti po glavi i raditi, puno pričati, biti spremni na kritiku, ali i kritizirati jedni druge i sami sebe. To si nitko ne voli priznati, ali to je najbrži način da se momčad razbudi i počne rasti. Ako će im stalno ponavljati, dobro je, ići niz dlaku riječima moramo dalje, neće se dogoditi baš ništa.
Kako to djeluje na terenu? Na vratare se teško požaliti, Grbavac i Suljević sasvim su OK, s obzirom na to da su novi tandem. Pitanje što momčad kaže. Obrana i dalje ne može ništa osim 6-0, a tih 6-0 je sporo. Gojun uz sebe više nema Srnu koji je brzinom davao ton obrani, a zamjene nema na vidiku. Da stvar bude gora, vraćanje u obranu nakon promašaja i izgubljenih lopti je jako loše, što je idealno pokazala Barcelona. Koncentracija napada lani je bila puno bolja. Ove sezone se jako pogoršala, a to je minimalan preduvjet za bolje.
Napad? Karačić bi iskustvom morao to povezati, a ne ide mu. Sigurni smo da ni on nije zadovoljan. Kad mu i krene kada baci čiste zicere Przytuli i Tskhovrebadzeu oni promašuju. Osim toga ‘Kara‘ bez gola kao protiv Barce nije pravi ‘Kara‘. Beljavski oscilira, loš u Bitoli, bez gola, odličan u Plocku, promjenjiv protiv Barce. Daleko od konstante prošle sezone kada je bio najbolji igrač Zagreba. Klarica nosi napad, ali teško mu je kada nema podršku. Sa Tshovrebadzeom koji napada gol, što je preduvjet u rukometu danas kada je riječ o napadu, taj napad izgleda opasnije, ali zasad u tom nije ukomponiran osim u zadnjih pet minuta s Barcom kada je jedini puta na terenu bila napadačka trojka Beljavski – Klarica – Tshovrebadze. I naravno nije mogla ništa. Kavčić više nije četvrti nego peti vanjski, tu se isto puno izgubilo, Gavrić premalo igra da bismo znali više, Przytula očito ne može.
Crta. Četiri pivota, a rješenja nema. Trivković pokazuje najviše, Topić i Walczak ništa, Faljić skoro kao i oni. Krila? Ćavar i Glavaš morali bi u toj konstelaciji pogađati sve, ali to ne mogu, pa su onda promašaji bolniji i vidljiviji.
Još uvijek se čeka Sadovski i kao half, možda i u tih zamišljenih 5-1. Drugi nisu ni probali. Na Pavlovića su svi zaboravili, jer ne igra već osam mjeseci, a i Dodić će teško kako stvari stoje uskoro.
Situacija nije dobra. Liga prvaka je već počela, neće početi u 5. kolu, ali bi u 5. kolu mogla završiti ne dogodi li se nešto drugačije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....