Zagreb je izgubio u Nantesu. To je peti poraz našeg prvaka u šest susreta ove sezone. To nije dobro, jer mjesto za prolaz skupine se udaljava. Još jednom ove sezone vidjeli smo utakmicu u kojoj je Zagreb bio blizu, a još jednom je od svega dobio – ništa. Tako je bilo u Kielcu, tako je bilo u Trondheimu, tako je bilo kod kuće protiv Szegeda, pa i protiv Barcelone koja je dala priliku, a sada se ponovilo i u Nantesu. Domaćin nije dominirao, ali je utakmicu doveo do kraja, a Zagreb to ponovo nije uspio. I ponovo je konstatacija - šteta.

Sada su falili Dibirov, Ćavar i Faljić. Dibirov jako, makar je Kavčić pristojno odradio i ovu dionicu kao igrač koji krpa jako puno toga u igri Zagreba uopće. Četiri igrača su puno za Zagreb, no to opet nije bilo presudno ni u Nantesu. Odlično su se postavili, držali cijelu utakmicu, sve dok se nije dogodilo treće isključenje Srne u 32. minuti nakon kojeg su se dogodile promjene koje su otišle izvan kontrole i u kojima se izgubio rezultatski priključak.

Nije bilo Dibirova i Srne za 5-1, nije bilo prave zamjene za Srnu uz Gojuna u obrani 6-0, nije to bio Trivković, Walczak je kasnio deset minuta na teren i postavlja se pitanje može li on uopće ili ne, što treba raščistiti, jer kada je ušao nije dao što se od njega očekivalo. A ta obrana je u trenucima kada je tim u minusu ključna za povratak. Probao je Nikolić s Grbavcom ne bi napravio ono što je uspjelo protiv Barcelone, ali nije uspjelo. Mandić je bio OK, ali nije mogao sam vratiti ravnotežu i Zagreb se tu izgubio.

Pešić dao zamah

Aymeric Minne je igrač iz prve postave reprezentacije Francuske, a vidjelo se u finišu zašto. Mirna odigravanja na Tournata, Brieta, pa prolaz, slomili su Zagreb u konačnici. Zamah Nantesu za finiš dao je naš Ivan Pešić na golu Nantesa, ali koliko god sjajan nije presudio ishod. Zagreb nije imao način kako dovesti utakmicu do kraja. Mnogi će reći da je to stvar širine, sigurno u tome ima istine, ali možda nije baš sve u tome. Recimo, rekli smo o Walczaku, pa onda - Zagreb su u prethodnim utakmicama nosili Klarica i Beljavski, na koje se pritisak očekivano povećao. Sada se u priču konačno uključio Kos, pa je aktiviran Pavlović ne samom na kraju utakmice kao dosad, pa je Svržnjak dobro zamijenio Klaricu u prvom dijelu da malo predahne.

Pavlović je odigrao odlično do kraja, no Svržnjak nije ušao u nastavku da odmori Klaricu, nego Radojković kojem su to bile prve minute u Ligi prvaka ove sezone. I nesigurnost je bila očekivana, greška, probijanje, obrana i Nantes je sve to iskoristio da bi na kraju zasluženo pobijedio, a nije bio bolji. Ako to nije bila situacija za Svržnjaka zbog mladosti, ako je Pavlović bio odličan, onda je Beljavski mogao odmoran s klupe zakrpati rupu, tim više jer je bio ponovo prvo ime Zagreba, te kao takav dobrodošao na terenu.

Svržnjak bez straha

Ova utakmica je pokazala da je hrabrost vrlina, jer Pavlović i Svržnjak su igrači s kojima je vanjska linija šira. Pavlović nema fizičku snagu za Ligu prvaka, ali je izuzetno brz i sve što radi bez kontakta izgleda jako dobro. Za taj dio s kontaktom i čvrstinom trebat će mu nekoliko mjeseci, ali potencijal je jako zanimljiv. I Svržnjak, vrlo vižljast, okretan, bez straha, što za klinca nije jednostavno na ovoj razini. Jednom je takav bio i Klarica, ne tako davno. I da je tu još bio Srna, to bi bilo šest vanjskih igrača, što je veliki plus.

Srna će morati iskontrolirati emocije, želi li postati vrhunski igrač, jer dobiti tri isključenja u 32 minute nije vrlina i korak na putu da postane vrhunski igrač. Lijepo je za vidjeti da se Kos dignuo, da mu još fali sigurnosti kada krene na gol u kontaktu, ali ide to pomalo na bolje. Beljavski je najbolji u vanjskoj liniji, a Klarica usprkos tome što su protivnici koncentrirani na njega kao nikad prije, igra dobro od starta sezone.

U pravu je Andrija Nikolić kada kaže "možemo sa svima, ali ne 60 minuta". Ali, bez obzira na to može se više - i objektivno i subjektivno gledajući. Dva boda na kontu su malo, ali ako mogu sa svima, onda nema razloga za bilo kakav strah. I Nantes i Kolstad i Kielce moraju doći u Zagreb, sada se igra u Magdeburgu koji ima samo bod više…

Igra se, ništa nije gotovo i Zagreb ne smije postati malodušan. Blizu je, ali barijeru još ove sezone nije probio. Prošlih sezona to je činio u drugom dijelu, pa vjerujemo da će i ove sezone biti tako. Kako mali, a tako veliki korak.