Šteta što su rukometaši Zagreba izgubili u Parizu. Zaslužili su puno više, no još jednom je priča o moćnijima od sebe. To je tako, ne bi smjelo i trebalo biti tako, ali je činjenica koja je konstanta.
Tri su stvari za izdvojiti u porazu Zagreba u Parizu. Prvo, odigrali su svoju najbolju utakmicu dosad ove sezone. Malo se tko imao pravo nadati, posebno ne u Parizu, ali se nakon Barce poklopio po ušima, radio, pripremao i to se sve vidjelo u dvorani Pierre de Coubertin. Optimizam igrača prije utakmice imao je pokriće, vidjelo se i zašto. Neke stvari u momčadi su definirane, zna se kojim ritmom kreće i ide obrana od starta. Prvo Trivković, pa Topić, pa Walczak, pa nazad. Iako je primila 35 golova, što je puno, ipak je izgledala bolje nego dosad. Suljević je bio vratar kakvog Zagreb treba stalno. Napad se ubrzao, Klarica i Beljavski bili su na vrlo, vrlo visokoj razini, Kavčić je dobro pratio kao lani, Trivković odgovorio na najbolji način. S malo boljom koncentracijom u prvih 20 minuta i malo boljom realizacijom zicera to je bilo na najvećoj mogućoj razini. Dakle, u radu je spas i definiranju stvari.
Drugo, da su bili takvi u Bitoli i Płocku, danas bi Zagreb imao i više od tri boda što je bilo moguće. Ali u Bitoli, Beljavski bez gola, Karačić 1 u zadnjoj minuti, vratari s kasnim paljenjem, Grbavac tada. I stječe se dojam da su blizu, ali kada izgubiš sve onda i nisi tako blizu kako se čini. Ta konstanta je ključ za ovaj Zagreb. Nastave li raditi kao nakon Barce, za njih svakako još ima šanse. Neusporedivo je bilo ono u Bitoli i u Parizu, to je problem. Poraz u Parizu nije ispao lijep, ali je manji problem nego poraz u Bitoli.
I treće, za utakmicu u Parizu možda i ključno. Zagreb nije smio pobijediti i to je jasno svima koji su gledali utakmicu. I to je žalosno za europski rukomet koji je nedavno ponovio dosadašnje čelništvo, a koje nije napravilo ništa da se takve stvari ne događaju na najvišoj klupskoj razini u Europi.
Ključno je pitanje zašto su mađarski suci na +4 za Zagreb promijenili kriterij i vratili PSG u utakmicu. Valjda u Beču znaju. Čak je Thierry Omeyer na tribinama u dvorani kolutao očima, jer zna čovjek, odigrao je puno takvih utakmica. Dakle, Mađarima se može brojati jako puno, rekli bi teoretičari zavjere, možda je zbog MOL-a, ali ne treba od toga raditi parodiju, jer to nije.
Nakon 26:22 za Zagreb počeo je cirkus... Gavriću su poništili gol, Trivkoviću zicer u istom napadu nakon što mu je Klarica bacio loptu iz faula koji je mogao biti i dvije minute isključenja za domaće, barem. Kavčiću su zaboravili suditi faul, pa je Sole odjurio u kontru, Beljavskom nisu sudili penal, dizali su ruku Zagrebu nakon 10 sekundi napada kada je PSG krenuo agresivno na prvu liniju Zagrebova napada. A Zagreb nije Barcelona, da bi se s tim stvarima mogao nositi i jednostavno je PSG sve to naplatio.
Na kraju, kako to obično biva, slijedilo je nekoliko pogrešaka koje su sastavni dio igre i na koje se ne može žaliti, pa je PSG upisao čistu pobjedu od 3 razlike, a nije ju uopće zaslužio u ovom slučaju. Zagreb je očito opet zbunio urednike europskog rukometa i ne smije šutjeti, jer ako se sjetite, lani u posljednja tri kola doživio je pravi sudački masakr, pa je bilo nikom ništa. Do čega dovode takve stvari, nećemo ni pomišljati, jer u ovih 30 godina nagledali smo se svega. Osnovno pitanje za Michael Wiederer, prvog čovjeka EHF-a, je: dokle? Možda netko ima pravo odrediti tko će i kada pobijediti?Nema plakanja, Pariz je prošao, sad je to stvar ljudi koji vode klub. Dolazi GOG, treba krenuti s nule u Ligi prvaka. Mora se, a morati je najteže za momčad koja nema konstantu. No, ima duh koji je mora nositi na način kako ju je nosio u Parizu. I još jedna stvar, Zagreb ima jako dugo pamćenje i to svi moraju znati. Da ne bude zabune, PSG je sjajna momčad, ali u četvrtak jednostavno nije bio bolji od Zagreba. No, piše bodove, a samo se oni pamte. Vidite već danas da je tako. Svi pričaju samo o GOG-u.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....