Veliki posao obavio je u utorak Zagreb, EHF je dao pozivnicu za novu sezonu Lige prvaka. Bilo je neizvjesnije nego ikad prije, jer posljednje tri sezone Zagreb nije uspio do osmine finale iz skupina, ali u posljednje dvije od te tri zaslužio je puno više i nije za sve kriv sam. Pozivnica za novu sezonu znači novu veliku šansu klubu da se resetira i pokrene kako bi u europskom smislu mogao predstavljati znatno više nego danas. Svima je jasno da se momčad Ligu prvaka mora pojačati, ali svima nije jasno na koji način, osim ljudima u klubu koji se silno trude održati prisutnost hrvatskog rukometa u europskoj klupskoj eliti. Svih tih 30 godina u Ligi prvaka sigurno su utjecali na EHF i to je stvar za respekt. Zagrebu treba pomoć da nađe rješenje i zadrži hrvatski rejting u ovom elitnom natjecanju, jer je to u suštini jako važno i za hrvatski rukomet u cjelini. Zagreb mora podići kriterije sam sebi i držati ih visoko koliko god mu u domaćim okolnostima to nije lako. Ali igrati Ligu prvaka kod kuće nema alternativu i u klupskom smislu najvrijednije je što hrvatski rukomet u ovom trenutku ima.
Kolding ‘kupio’ pozivnicu
Mnogi nisu zadovoljni odlukom EHF-a, očekivano, no Zagreb se na to ne mora obazirati isto kao što se mnogi nisu obazirali na Zagreb kada su se događali teški trenuci proteklih sezona. Udariti Zagreb kada je u “nokdaunu”, nikad nije pametno. Zagreb je ponovo dokazao da je mačka sa devet života i da ga apsolutno nikad ne treba prekrižiti čak ni u europskim okvirima. Jer u Beču jako dobro znaju što je sve Zagreb dobro učinio da bi EHF u ovih 30 godina postao to što je danas. To su stvari koje se respektiraju i ne zaboravljaju. Naravno, ništa nije vječno i Zagreb će morati pronaći način da se pokrene na više, jer ovo u posljednje vrijeme neće biti dosta da dugoročno opstane u eliti. Svjesni su toga u Zagrebu i pokušavaju pronaći rješenja.
Usput, dodat ćemo da je na ulaznoj listi za Ligu prvaka Zagreb imao 33 boda, da je Wisla imala 35, ali i da je Montpellier imao 32, dok je Dinamo iz Bukurešta na 31,5 bodova. Pelisteru bodovi nisu bili važni, jer Makedonija ima ranking za sigurno mjesto još ovu godinu zbog Vardara. Sigurno se pitate koliko je bodova imao Kolstad koji nikad nije igrao Ligu prvaka kao prvak Norveške? Imao je 20, ali je dobio zlatnu pozivnicu EHF-a zbog velikog ulaganja posljednje dvije godine koja ga stavljaju među favorite sezone. Razumljivo, makar stil “kupiš i imaš” nije stvar kojom se itko treba voditi.
O povijesti ne treba govoriti, o igračima koji su krenuli iz Zagreba i danas su značajni dio rukometne Europe također. Budućnost je ta o kojoj treba pričati, koliko god je Zagreb kritiziran u posljednje vrijeme zbog nekih detalja činjenica je da će tu iduće godine igrati Srna, Sirotić, Klarica, Glavaš, Čavar, Mandić, Grbavac, možda dođe i Pavlović, da su tu prekaljeni Gojun i Čupić, da je tu velemajstor Timur Dibirov i da to u okolnostima u kojima se živi nije tako malo. Stvari samo treba usmjeriti, kriterije držati visoko koliko je god teško, jer samo s visokim kriterijima u radu i igri može se doći do vrhunskih rezultata. Alibiji nikog ne zanimaju.
Zagreb nije poligon za traženje mladih, Zagreb je poligon koji daje šansu mladima da se pokažu i dokažu. I to nije priča koja treba trajati godinama. To je priča koja se jednostavno vidi, koju mladići imaju ili nemaju. Veselin Vujović puno je toga usmjerio u jednoj generaciji svojedobno i nepogrešivo je rekao “grešku ću uvijek tolerirati, ali glupost ne i oko toga nema ponavljanja”. Možda je zato svojevremeno dva puta došao do četvrtfinala Lige prvaka i makar mnogima nije omiljen to je jedina prava istina.
Nije bit rušiti što imaš
Ono što će Zagreb iduće sezone morati popraviti je brojnost na tribinama u Areni. Lani je oscilirala od 800 do 8000 gledatelja, dok je konstanta jako važna. Arena je ogromna, teško ju je napuniti, čak i kada je na pola puna to je više od europskog prosjeka i to treba biti mjerilo svima za animaciju gledatelja u gradu koji nudi Ligu prvaka, a svima je jasno koliko to vrijedi, makar se pravili da ne vide. Nije bit rušiti što imaš, nego graditi još... Krenut će nam kada to shvatimo.