Ove godine Zagreb je igrao Ligu prvaka na osnovu pozivnice EHF-a. Ona je bila bitna, jer hrvatski rejting nije bio vrijedan prolaza, ali ni Zagreb godine prije toga nije bio na razini kao u povijesti. I zato je jako bilo bitno da ove sezone Zagreb napravi iskorak i da se plasira u eliminacijski fazu, pa bi s obzirom na klupski rejting koji ima punih 30 godina njegov nastup dogodine trebao biti neupitan, makar Hrvatska još nema rejting koji tako nešto garantira.
No, čini se da će u Ligi prvaka na kraju ove i na početku sljedeće sezone doći do bitnog preslagivanja, jer natjecanje postaje sve više financijski izazovno, a mnogi to nisu u stanju pratiti, ni rejtingom, ni igračkom kvalitetom, ni budžetima, pa se sve umjesto u natjecanja pretvara u traumu. Tako smo ove sezone u grupnoj fazi imali nekoliko slučajeva koji ukazuju na problem, recimo Kolstad je ušao na osnovu financija, makar Norveška nije imala rejting, pa je onda objavio da ima problem s financijama, a to nije bilo nimalo fair prema ostalima. Porto recimo ima jako slabu gledanost, a gledanost je jedan od najvažnijih preduvjeta za dobivanje ulaznice za Ligu prvaka. Imali smo slučaj da Pelister i Celje nisu osvojili ni boda, da su bili daleko ispod razine kvalitete ostalih klubova, tako da unutar samog sastava Lige prvaka ima dosta praznog hoda, što naravno nije dobro za gledanost, financije, marketing i sve ostalo.
Situacija se u odnosu na lani promijenila. Recimo, sigurno mjesto u Ligi prvaka izgubili su Makedonija i Slovenija koje su ga lani imali, pa je veliko pitanje hoće li za prvake te dvije zemlje dogodine uopće biti mjesta u najelitnijem rukometnom klupskom natjecanju. Hrvatska je ostala na 14 mjestu, ali je srećom Zagreb svojim igrama dao priliku da ga i iduće godine, ako bude prvak Hrvatske, gledamo u eliti. Tek sljedeće godine ranking Zagreba će rasti i početi se približavati mejstima koje garantiraju sigurna nastup u Ligi prvaka, No, one godine u kojima su se bodovi teško ili nikako osvajali ostavile su traga.
U elitnih devet zemalja ušla je Norveška sa 12. na 9. mjesto, te Bjelorusija sa 11. na 7. mjesto. No, Bjelorusija zbog poznate situacije s Rusijom i Ukrajinom vjerojatno neće dobiti priliku u Ligi prvaka ni dogodine. Od ostalih promjena najviše su napredovali Poljaci sa 6. na 3. mjesto, pali su Francuzi sa 3. na 4. mjesto, te Mađari sa 4. na 6. mjesto.
Za ligu prvaka ranking ima 14 zemalja, a od onih koje nisu među devet sigurni tu su Ukrajina, Rumunjska, Slovenija, Makedonija i Hrvatska. I Ukrajinu za iduću godinu treba realno prekrižiti zbog spomenutog stanja.
Dakle, u ovom trenutku devet zemalja s rankingom za Ligu prvaka su od broja 1 do broja 9 – Španjolska, Njemačka, Poljska, Francuska, Danska, Mađarska, Bjelorusija, Portugal i Norveška. U prijevodu tu su mjesta za Barcelonu, Fuchse ili Magdeburg, Kielce, PSG, Aalborg, Veszprem, Sporting i Kolstad. Dakle, izbacili li se prvak Bjelorusije Meškov o je osam klubova.
Deveti klub dolazi iz najbolje rangirane zemlje, a to je Španjolska. Takav slučaj smo imali i lani, ali su Španjolci odlučili ići samo s jednim klubom i Cuenca je tada prepustila mjesto drugom njemačkom klubu. Ove sezone nešto slično bi se moglo dogoditi sa Bidasoom umjesto koje je drugi Nijemac realnost i ove godine. To je devet klubova.
Poljska, Mađarska, Francuska, Danska godinama imaju po dva kluba, a to bi bili dogodine Wisla, Szeged, Nantes ili Montpellier, te GOG ili Silkeborg ili Fredericia iz Danske. Sa ta 4 to je 13 klubova.
Za pretpostaviti je da će Zagreb i Dinamo Bukurešt dobiti priliku iduće sezone, za Zagreb bi to bude li prvak bio ostanak, a za Dinamo povratak. I onda bi ostalo još jedno mjesto na koje prava polaže EHF, a sudeći po svemu to mjestu najbliži je treći njemački klub ili će to biti slučaj sa klubom iz zemlje koja će dati novog europskog prvaka.
EHF je lani napravio presedan u Ligi prvakinja u kojoj je našao mjesto za treće klubove iz Danske i Mađarske, što se pokazalo kao plus za Ligu prvakinja kvalitetno gledano. A opet smo imali dva kluba u toj Ligi prvakinja koja nisu ove sezone osvojila niti boda, što je za ukupnu sliku bilo jako loše. I pitanje je koliko je realno da Savehof ili Zaglebie gledamo i lani ili će EHF povući nove poteze.
Zato je realna šansa da se Hrvatska koje ove sezone nije bilo u Ligi prvakinja vrati u društvo makar joj se ranking nije promijenio do sigurne pozicije za ulazak. Trebala bi biti deveta, a sada je deseta i Podravka će se imati pravo nadati za ulazak u eliti, tim prije što Poljska i Švedska ranking za ulazak nemaju, a Rusija koja ima ne može igrati zbog ratnog stanja u Ukrajini.
I sada najvažnije. Jako je vrijedno biti dio Lige prvaka, jer ona daje najbolju sliku stanja, ali tu poziciju i kvalitetu treba moći i izboriti odnosom prema svemu, a odnos znači gledanost, marketing, budžet, kvalitetu… I zato je ono što je Zagreb učinio ove sezone samo dokaz koliko je sve to vrijedno, a vrijedno bi bilo i dalje za hrvatski rukomet, jer vidjeli smo Mandića, Klaricu, Srnu, Glavaša… Ako bude sve dobro vidjet ćemo dogodine i Šimaru, Bešen, Brkić, Šenvald, Birtić, Kalaus, Mamić, Zadravec… To što dobiju u Ligi prvaka ne mogu dobiti nigdje drugdje i isplati se potruditi, a oni koji bi trebali to prepoznati isplati se biti još bolji i još aktivniji. Šanse se stvaraju, one ne padaju s neba i ne dolaze preko noći. I najviše toga je na nama samima.