Grci nisu rukometni vrh, ali ove sezone imat će svog predstavnika u polufinalu Europskog kupa. To će biti Olympiacos, inače doprvak Grčke, koji će u dvoboju na dvije utakmica tražiti nastup u svom prvom europskom finalu ikada. Na klupi tog Olympiacosa je odnedavno nekadašnji hrvatski izbornik Željko Babić, a dres kluba nose još dva bivša hrvatska reprezentativca Ivan Slišković i Ivan Vida.
Kako se u Grčkoj doživljava rukometni uspjeh?
- Sam rukomet nije u centru pozornosti, ali kada je u pitanju Olympiacos svaki sportski uspjeh nosi posebnu težinu bilo da se radi o nogometu, košarci ili vaterpolu. Mi imamo svoje derbije i priče, ali to kako se neke stvari po tom pitanju doživljavaju u Grčkoj i kakav je rivalitet u pitanju ne samo međusobno nego i po pitanju rezultata, recimo Panathinaikosa, AEK-a i Olympiacosa, to je pomalo nevjerojatna priča koja seže do stvari koje mi ne možemo ni zamisliti. Ja tu nisam predugo, ali sam se neki dan nakon jedne nogometne utakmice javio svojima i rekao ‘pobijedili smo‘. To jednostavno uđe pod kožu. Jako puno strasti Grci unose u sve to i to je apsolutno neusporedivo s bilo čim što sam dosad poznavao. Recimo, živim u jednom nazovimo neutralnom kvartu u Ateni, ali prepoznavanje po sportu moglo bi biti ponekad i opasno. Polufinale u rukometu za njih je stvar koja je oduševila sve poklonike ovog sportskog giganta.
Niste dugo na klupi Olympiacosa, ali ste ih uspjeli posložiti…
- Pa, dobro, teško je tako govoriti, jer kod Grka je strast broj 1, nemaju puno strpljenja za neke stvari, a da bi izgradio neke stvari treba određeno vrijeme. Ovdje se to nadograđuje pristupom, strašću, rivalitetom i mislim da ima u cijeloj toj priči dobre perspektive, jer je očito da se ljudi jako trude da od toga naprave dobar posao.
Ove godine Olympiacos je napravio jako dobar posao, nakon što je lani AEK dominirao.
- Da, imamo broj 1 u prvenstvu, s AEK-om očekujemo borbu za naslov. Imamo bolju poziciju za play off, ali to je daleko od rješenja bilo čega. U Europi su ove godine izbacili Sassari, Trogir, Brixen i Krku iz Slovenije, te se plasirali u polufinale Europskog kupa, što je najveći doseg do sada i na što su iznimno ponosni. U polufinalu će nam protivnik biti Ferencvaros, a to je klupsko ima koje odzvanja u Grčkoj i skinuti njih nije isto kao dobiti nekog iz drugog polufinalnog para Valura i Baia Marea. Sama činjenica da igramo protiv Ferencvarosa ovdje je privukla veću pažnju nego što je inače slučaj kada je rukomet u pitanju.
Bit će to veliki okršaji za Olympiacos?
- To će biti s jedne strane sudar strasti i s druge strane sudar sustava. Što će u tom trenutku izdominirati ne znam, ali vidimo svoju šansu u tom dvoboju. Naša dobra obrana, želja koja nas noći, navijači sve su to stvari koje nam mogu biti prednost. Kada je u pitanju Ferencvaros, tu ima iskusnih igrača, a posebnu pozornost trebat ćemo obratiti na Lekaja i njegovu suradnju s crtom, jer mislim da im je to najveći adut. Ima tu puno dobrih igrača, iskusni ljevak Balogh, pa Imre Bence koji ide iduće godine u Kiel, pa vratar Borbely, iskusni trener nekadašnji igrač Veszprema Istvan Pastor. Možda su oni favoriti na papiru, no mi to vidimo drugačijim očima.
Kako ste se vi snašli u Grčkoj nakon određene stanke koju ste imali nakon Bitole?
- Dobro, jer došao sam u sredinu u kojoj ljudi žele raditi, pomoći da budemo bolji. Razlika u onom što sam dosad radio je u strpljenju kojeg je kod Grka dosta manje. To sam imao u Brestu gdje je Meškov narastao do Lige prvaka, uspio sam to dobiti u Bitoli gdje smo digli Pelister na dobru razinu na kojoj je i danas. Meni takve situacije s manje pritiska nekad puno više odgovaraju i ono najvažnije je da gdje sam god bio dosad ostavilo je traga na što sam posebno ponosan.
Kako naši igrači u Olympiacosu?
- Odlično, oni su već duže dio momčadi s domaćim reprezentativcima Savvasom, Kandylasom, Michalidisom, Tzirasom, Španjolcem Montorom, Slovencem Kavčićem…
Jeste li zadovoljni svojom dosadašnjom karijerom?
- Jesam, imao sam priliku raditi ono što volim i u okolnostima koje volim. Naravno da uvijek može i više i bolje, posebno mi je žao 2017. u Francuskoj, ali u životu se svašta dogodi i moraš se nositi s tim. Ono što bih još želio kao trener je dobiti negdje skupinu od desetak do 15 rukometaša od i vidjeti ih od 16. do 20. godine, jer to vidim kao jedan od ključnih momenata za naš rukomet u budućnosti. Na tom planu ostvariti kontinuitet znači da možemo biti vrh sljedećih desetak i više godina - s grčkom strašću zaključio je Željko Babić.
Inače, naša trojka iz Olympiacosa bit će naš jedini predstavnik u Europskom kupu. Dres Baia Marea nosi još Stefan Vujić bivši igrač Zagreba.