Zagreb u Poreč dolazi po svoji 30. trofej pobjednika Kupa Hrvatske. Dva puta dosad pobjednik je bio Metković, dok samo jednom Zagreb nije igrao finale. Protivnik Zagreba u polufinalu bit će vinkovačka Spačva. Posebna vrijednost završnice ove sezone je činjenica da će je igrati četiri najbolja sastava Prvenstva ove sezone. U ovom slučaju, Zagreb kao broj 1 i Spačva kao broj 4.
Zbog 29 naslova dosad, Zagreb svakako privlači najveću pozornost, ali vinkovačka rukometna priča je posebnost ove sezone. Naime, Spačva je lani bila u drugog razredu natjecanja, vratila se u Premijer ligu, u njoj izborila Ligu za prvaka, u Ligi prvaka igra za treće mjesto protiv Sesveta, dok prvi put u povijesti ovaj mali vinkovački klub igra na završnici Kupa Hrvatske.
- Na to smo posebno ponosni, to je nešto o čemu sanjamo već 20 godina. Bilo je svega i svačega u tom vremenu, ali uspjeli smo opstati i mislim da smo donijeli dobar rukomet ove sezone. Voljeli bismo kada bismo mogli malo više, ali neke stvari ne ovise samo o nama - kaže tvorac vinkovačke rukometne priče, trener Josip Mečić.
Spačva je do polufinala došla teškim putem. U osmini finala u Čakovcu su kod novog premijerligaša pobijedili boljim izvođenjem sedmeraca (34:36), da bi u četvrtfinalu doma bili bolji od Poreča (34:30). Sada im je protivnik u polufinalu Zagreb, čemu nisu težili, ali što je tu je.
- Idemo probati nešto, na završnici smo, ali svjesni situacije. Najveći problem je da nećemo biti kompletni, jer nam Pekić i Lasić rade i kako je četvrtak neće moći biti s nama u Poreč na polufinal, dok imamo i nekih problema s ozljedama, pa je upitan nastup Maroša. Vidjet ćemo, ali naš je motiv ogroman jer smo prvi puta u ovakvoj situaciji i znam da ćemo kako god dati svoj maksimum. Ove sezone smo igrali sa Zagrebom, oba puta je to bilo dobro, želim da tako bude i sad - zaključio je Mečić.
Zagreb je u malo drugačijoj situaciji. Jedno vrijeme zbog reprezentativnih obveza nije bio na okupu, skupili su se u posljednji trenutak, teško je reći kakav će biti sastav s obzirom na ozljedu Srne u Oslu, ali kako god Zagreb je prvi favorit turnira. Zagreb je u osmini finala svladao Varaždin u gostima (31:35), ponovo kao gost u četvrtfinalu Trogir (28:40).
Kakvo je trenutno stanje prije dolaska u Poreč, pitamo kapetana Zagreba Jakova Gojuna?
- Puno nas je nedostajalo, bilo nas je posljednji tjedan desetak na treningu, tako je nemoguće raditi nešto konkretnije. No, puno smo toga odigrali dobrog i na neki način to nam je već uobičajena situacija. Reprezentativci su nam bili pod većim opterećenjima, uz naše, Kos je igrao za Srbiju, Kavčić i Suholežnik za Sloveniju. I sami smo nakon druge utakmice s Nexeom u Prvenstvu rekli da je bilo sigurno, ali da nije bilo dobro, taj problem kada smo mi u pitanju traje cijelu sezonu. Falilo nam je ritma, bilo je dosta grešaka, ali sve smo to uspjeli baciti u drugi plan. I vjerujem da će tako biti i sada. Naš cilj se zna, to je dupla domaća kruna. Respekt za svakoga, i za Spačvu koja je ove godine pokazala da igra dobar rukomet. No, mi smo bolji i to idemo pokazati - zaključio je kapetan Zagreba.
Jakov Gojun je i hrvatski reprezentativac, ali nije ga bilo u sastavu za Oslo prošli tjedan te je kao mnogi ostao zatečen našim nastupom.
- To nikako nije dobro ni lijepo. Možeš izgubiti od Danske, jer Danska je trenutno bolja od nas, ali izgubiti 15 razlike na taj način, to svakako nije dobro. Ne razumijem tezu o lošoj pripremi, kada su ti isti igrači pet dana prije igrali teške utakmice u Europi ili domaćim ligama. Nije snaga mogla otići za pet dana. Često kroz sezonu kao stariji u svlačionici govorim mladim igračima koliko je važan pobjednički mentalitet, koliko je važno biti maksimalan, posebno kada nosiš dres reprezentacije. A ovakve stvari su razlog da smo izgubili pobjednički mentalitet koji smo nekad imali. Biti jednom dobar, pa pet puta loš, to nije ništa, jer ako želiš biti vrh moraš imati kontinuitet. U životu imaš teških stvari, trenutaka, ali ne smiješ gubiti motiv. Ne može izgledati kao da svi jedva čekaju da utakmica završi. Često se sjetim sebe kada sam ulazio u reprezentaciju, često se sjetim koliko su se kraj nas mladih stariji trudili da čuvaju pozicije, nisu pustili “ajde, malo sad ti igraj”. To nas je nosilo. Mi smo u Londonu izgubili polufinale od Francuske, onda smo čuli što bronca, kakva bronca, što ovo, što ono i rekli smo si bronca je medalja, ovo su Olimpijske igre koje su nešto o čemu smo sanjali i onda smo Mađare s Nagyjem, Elesom, Perezom, jake Mađare zgazili u borbi za treće mjesto. To je karakter, to se stvara i zato je ovo što nam se dogodilo u Oslu nešto što nikome nije trebalo. Ja vjerujem u nas, vjerujem da mi možemo bolje i da ćemo pokazati bolji, ali takve stvari nam se jednostavno ne smiju događati. Da sve dobro, a puno je toga, što smo pokazali u Hannoveru bacimo niz vodu jednim takvim turnirom. To nam nije trebalo. Imam puno godina, ne zanima me pričati o tome je li i koliko netko kriv i zašto, zanima me samo da Hrvatska ne smije izgledati kako je izgledala u Oslu.
Ove Gojunove riječi možemo samo prokomentirati s "bravo", dok je dodao i još jednu zanimljivu opasku...
- Nikolaj Jacobsen, izbornik Danaca je rekao nakon Norveške kada su odigrali egal da nije zadovoljan govorom tijela svojih igrača, dok je nakon utakmice s nama rekao da je zadovoljan jer je vidio onaj pobjednički sjaj u očima. E, to je ono što mi nismo imali.