Dobra je bila 2025. godina. Kada bi barem svaka bila takva. Seniori su nam drugi na svijetu, kadetkinje su nam druge u Europi, klupski smo izgledali bolje nego prethodnih godina… Uklopili smo se u svjetske trendove, što nije lako s obzirom na realnost i sada je težnja ostati dio te priče. Malo smo kaskali na seniorskom ženskom reprezentativnom planu, ali ako je utjeha, donijeli smo President Cup, pa tako i taj trofej (u razigravanju za poredak od 25. do 32. mjesta) sada imamo u riznici. Ostaje nam samo jedno mjesto prazno, a to je trofej za europsko zlato, za što ćemo novi pokušaj imati za nekoliko dana u siječnju u Malmöu.
Ne treba pretjerivati, bolje je ostati na zemlji. Ne može meč protiv Makedonije biti razlog optimizmu, niti Dagur Sigurdsson ima slatke brige. Ima samo puno problema i zato nam treba samo puno više ‘glava skupa‘ da se pronađu rješenja da svi budu sretni. Vidjeli ste kako to izgleda u siječnju 2025., a slike s Trga ostaju dio povijesti hrvatskog sporta uopće. Samo polako… Na dobrom smo putu, treba držati kontinuitet i znati čekati priliku. Kod cura će nam malo više vremena trebati za to, ne ubrzamo li stvari barem malo, ali…
Godinu su obilježile sjajne Norvežanke i sjajni Danci. To su daleko dvije najbolje selekcije današnjice. Oni su uvijek favoriti za zlato, ako sami to žele. Rukomet je u 2025. ostao bez velike Katrine Lunde, sa scene je sišao Domagoj Duvnjak, pa Christina Neagu, godinu dana ranije rukomet je ostao bez Mikkela Hansena, Nikole Karabatića, Stine Oftedal… Svake godine otpada sve više velikih, onih koji su rukomet napravili velikim, a nema toliko novih zvijezda da ih zamijene i zato je sve više ujednačenosti, sve više vrlo dobrih reprezentacija spremnih iznenaditi. To je najveća promjena koja se događa rukometu i koja će u budućnosti biti sve izraženija.
Evo nekoliko detalja: kod rukometaša Danska je u tri glavna uzrasta sva tri puta ove godine bila na postolju, Njemačka je osvojila dva zlata, Farski otoci prvu medalju ikada, a prvo zlato ikada osvojio je Island.
A taj Island je i kod rukometašica osvojio medalju, njihov klub je osvojio Europski kup. Njemačka je kod žena igrala tri finala 2025. godine, a Crna Gora organizirala oba SP mladih selekcija ove godine. Imamo i prvo zlato Slovačke u reprezentativnoj povijesti kod rukometašica. Uvijek se pojavi još netko, broj dobrih raste, konkurencija je sve izjednačenija i to je danas rukomet.
Hassan Moustafa je sedmi put izabran na čelno mjesto IHF-a, on je u pravom smislu riječi faraon svjetskog rukometa. Od njega sve počinje, čak ga i Europa koja je apsolutno najmoćnija u rukometnom smislu samo prati. Tri njegova europska protukandidata na izborima nedavno u Kairu nisu skupila ni pola bodova u glasovanju kao što je imao Moustafa i to sve govori, svidjelo se to kome ili ne. Da, uveo je Moustafa još jedan uzrast među mlade kategorije, mlađe kadete, po čemu je opet malo ispred Europe.
Samo kod vlasti u IHF-u i kod suđenja nema nikakvih pomaka. Sve je i u 2025. godini ostalo na istim pozicijama. Naravno da se pričalo drugačije, ali to je već uobičajen sustav. Pa se Europa veseli sucima iz egzotičnih zemalja, koji sude sve i svašta da bi pokazali da se ipak događa nešto bolje, drugačije. A nažalost…
Europa se drži reformi, priča o reformama, ali o strategiji... Podsjeća li vas to možda na nešto drugo u Europi? Tako će najjača europska klupska natjecanja od 2026. godine izgledati drugačije, dati priliku većem broju ulaganja, ali koliko će se ta ulaganja vratiti još je uvijek neizvjesno dok cijene svakim danom divljaju i polako preuzimaju primat ispred sporta. Pa je uvedeno i novo natjecanje od 2030. godine, bit će to Europske igre s kojima će se mijenjati sustav kvalifikacija za OI. U Aziji to postoji već odavno, jer Azijsko prvenstvo i kvalifikacije za OI su dva posebna natjecanja. Ali usporediti napore rukometaša u Europi s bilo kim drugim ne bi imalo nekog posebnog smisla i u ovom ritmu samo IHF drži kontrolu ‘zaveslaja‘.Rukomet je napredovao, to je apsolutna činjenica na koju s razlogom mogu biti ponosni posebno u EHF-u koji je puno bolji nego prije 30 godina, ali ostaje pitanje je li sve onako kako je Europa zaslužila kada je o svjetskom rukometu riječ. Ili je li rukomet i dalje samo europski sport ili je postao globalni. Što mislite? Evo sad će i Amerikanci krenuti, samo da ne dobiju neku rukometnu nagradu za mir.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....