Jedan vikend, od spektakla do sramote: Momčad nije htjela izaći na parket u europskom finalu!?

Protekli vikend u rukometnoj Europi donio je dašak spektakla, ali i sramote za ovaj sport koja ruši sliku o rukometu i krajnje je vrijeme da netko to konačno prekine u XXI. stoljeću.

Spektakl se dogodio u Hamburgu gdje je prepuna Barkleys Arena dočekala završnicu Europske lige rukometaša. Tu su bila četiri vrhunska sastava, četiri odlične utakmice, posebno spektakularna polufinala koja su riješena doslovno u posljednjim sekundama. Montpellier je u zadnji sekundi zabio Kielu i ušao u finale, makar su svi bili mišljenja da će teško tko iznenaditi Kiel ‘na njegovom terenu‘. No, Europa je pokazala drugačije. Pokazalo je i polufinale Flensburga i Melsungena odlučeno tek u produžetku u korist Flensburga koji je kasnije i osvojio naslov, drugu sezonu uzastopno. I sada kada pogledate to su učinili Moller, Kierkeloke, Mensah, Jacobsen, Plogv Hansen, Jorgensen, Pytlick koji nije igrao zbog ozljede, sve danska zlata iz Pariza, Golla pivot iz srebne olimpijske Njemačke, pa Gottfridsson iz europski srebrne Švedske, a to naravno nije slučajno.

Europska liga sa ovakvom završnicom apsolutno se približila kvaliteti Lige prvaka i sasvim sigurno postaje olakšanje za sve one koji ne mogu igrati u prvom europskom natjecanju. Transformacija dva najjača Kupa koja nas vjerojatno očekuje za dvije sezone, donijet će novi zamah za ova dva natjecanja. Istina je da dominiraju sastavi najjačih europskih liga, da mnogi smatraju da to nije dobro, ali je istina i da klubovi u Njemačkoj i Francuskoj najviše ulažu i zaslužuju to što imaju. Nikome nije spriječeno da im se pokuša suprotstaviti, ali to ide dosta teško. No kvaliteta igre, pune tribine, zanimljiv rukomet su nepobitni aduti koji rukometu apsolutno idu u korist. I činjenica da je uvođenjem Final foura Europske lige prije pet godina, EHF napravio pun pogodak.

No, dok smo na jednoj strani imali spektakl, savršenu sliku rukometa, na drugoj je sport dobio još jednu pljusku i još jednu priču zašto se ne može smatrati ozbiljnim. Naime, finale u Skoplju, uzvrat Alkaloida i grčkog AEK-a u finalu Europskog kupa nije odigrano. AEK nije bio zadovoljan tretmanom i nije htio izaći na teren.

Što god da je razlog – nebitno je, jer takav cirkus rukometnoj Europi ne treba. U XXI. stoljeću krajnje je vrijeme stati na kraj takvim pojavama. Samo nedavno imali smo slučaj u sudaru AEK-a i Partizana, kada su se svi žalili na regularnost, pa uzvrat nije ni igran u Beogradu, nego u Bugarskoj nekoliko dana izvan kalendara EHF-a. Takve stvari više ne služe baš ničemu i krajnje je vrijeme da EHF na drastičan način završi s tim pričama. Koga više uopće zanima zašto nešto što je planirano zbog ovakvih stvari nije odigrano. To samo EHF može i mora prekinuti. Jer samo kada stave na ‘hrpu‘ dvije stvari koje su imali proteklog vikenda vidjet će koliko je to nužno da bi zaštitili sport od kojeg žive. Tu nema kompromisa.

Do kraja europskog dijela sezone ostala su dva Final foura Lige prvaka, ženski u Budimpešti i muški u Kölnu. To će nesumnjivo biti slike koje će biti potvrda da sa neredom bilo koje vrste hitno i pod svaku cijenu treba završiti. Svaka druga odluka bit će generiranje nereda i priče o rukometu kao malom sportu koja ruši silan trud uložen godinama. Ima tu realnih problema, da se ne lažemo, neke stvari sigurno mogu biti i puno bolje, kao recimo suđenje, kompromisi u organizaciji, ali ovo svakako u tu priču ne spada. I Beč se tu mora postaviti najčvršće moguće.