Nisu ovo dobra vremena za hrvatski klupski sport, ali u moru onih koji kao najbolju ispriku samo uporno vrte ono što ionako svi znamo “drugi imaju sustave, više novca, pametniju politiku prema sportu” ima i onih koji to shvaćaju kao realnost koja ih pritišće i žele promjene, ali u toj realnosti uporno rade više i još više. Kao u zagrebačkoj Lokomotivi. Iako, ponekad se gledajući sa strane moraš upitati - zar vam nije dosta? Gledati kako iz godine u godinu stvaraš i onda gledaš kako ono što si stvorio odlazi.
Lokosice su na pragu osvajanja domaćeg prvenstva. Ako ne bude “kiksa”, koji se s obzirom na odnos snaga u domaćem ženskom rukometnom prvenstvu ne očekuje, trofej će biti u rukama Nenada Šoštarića i njegovih igračica. A to znači da u Zagreb iduće sezone dolazi i najjače žensko europsko klupsko natjecanje - Liga prvakinja. I trofej i natjecanje sele iz Koprivnice u metropolu, ali iako bi se u metropoli igranje jednog takvog natjecanja i jedan takav klub trebalo lakše financirati, a usput budimo realni to je ženski rukomet, nisu to astronomske cifre, Lokomotivina stvarnost je drukčija.
LP kao velika motivacija
Podravka im uzima igračice, dvoranu u kojoj bi se trebale igrati utakmice Ligu prvakinja nemaju, a Grad Zagreb je značajno smanjio sredstva za sport. Dovoljno da se svako toliko provlači sumnja hoće li Lokomotiva uopće igrati Ligu prvakinja.
Bespotrebno. Ako osvoje prvenstvo, a “ako” je tu zato što nije gotovo, dok se ne odigra svih 26 kola, igrat će.
- Naš cilj je zadržati kostur ekipe i onda vidjeti s kim se još možemo pojačati i ako budemo prvaci igrat ćemo. Mislim da je Liga prvakinja i prava nagrada za mlađe igračice, prilika da vide gdje im je točno pozicija u odnosu na najbolje, velika motivacija i mogućnost napretka i stjecanja iskustva, a svim time sasvim sigurno doprinosimo i kompletnom hrvatskom rukometu - kaže Klaudija Bubalo, bivša rukometna reprezentativka, a sada direktorica Lokomotive.
Na komentar kako vjerojatno nema razmišljanja o kupovanju strankinja, direktorica se samo nasmijala.
- Da imamo novca za tako nešto onda bismo zadržali sve svoje igračice. Pojačat ćemo se s onim što možemo, a najvažnije je da nas zaobiđu i korona i ozljede koje su nam ove sezone jako naštetili u Europi.
Objektivno, korona i ozljede “izmasakrirali” su ekipu u najgore vrijeme, taman kad su na rasporedu bile utakmice grupne faze Europske lige i pritom je teško reći je li veću štetu napravila pandemija koronavirusa ili pandemija ozljeda palca. I zato nije pametno vrijednost ekipe gledati kroz poraze koje su skupili u tom periodu. I sasvim sigurno ne treba podcjenjivati ekipu koju će Lokomotiva posložiti za iduću sezone, kakva god ona bila, uvjerena je u to i Klaudija Bubalo.
- Ne sumnjam u dobar i kvalitetan rad i da ćemo imati što za reći, a ponekad želja i volja za dokazivanjem vrijede više od kvalitete na papiru. Postoji i primjer Budućnosti koja je igrala to isto natjecanje s mladom ekipom, a ionako s nekoliko vrhunskih europskih ekipa nitko ne može ravnopravno igrati. Cilj nam je osvojiti i prvenstvo i kup ove godine ako možemo, a iduće sezone se zadržati u okvirima u kojima možemo realizirati svoje obveze.
Žao mi je svake koja ode
E, sad, hoćete li uspjeti zadržati kostur? Odlasci su započeli s Lucijom Bešen i Dorom Kalaus.
- Cure imaju ponuda, trener Šoštarić i kompletna struka doveli su ih do razine da mogu birati gdje će igrati. Mi se ne možemo nositi ni s ponudama koje dobiju iz Podravke ni ponudama klubova iz vana. Žao nam je svake koja ode, ali razumijemo da se neke ponude dogode jednom i da se ne odbijaju. Probat ćemo dovesti još neke igračice koje imaju perspektive i posvetiti se maksimalno radu.
Već dobro utvrđena priča. A dobro bi bilo da ovogodišnja selidba u Koprivnicu stane na dva imena.
- Mi godinama dokazujemo da se kod nas dobro i kvalitetno radi, a i najbolji Podravkini rezultati su bili s igračicama koje su potekle u Lokomotivi. Lokomotiva je stvarala, a na žalost oni imaju novac, mi ga nemamo i to je naš problem. Oni su jedini klub sa sigurnim trogodišnjim budžetom, to kod nas nitko nema izvan nogometa, imaju stabilne temelje i šteta je što s obzirom na uvjete nemaju više svog vlastitog kadra. I sestre Kalaus su svojedobno proglašene kao netko tko im ne treba, a sad su ih uzeli iz Lokomotive kao pojačanja. Možda sam malo gruba, ali sam i realna. Činjenica je da oni imaju tri puta veći budžet od nas, a mi im s ovakvim našim uvjetima stalno stvaramo problem. Mogu biti samo žalosna što mi nemamo uvjete kao oni jer ne znam gdje bi nam bio kraj. No, u jednom dijelu moramo i zajednički pridonijeti kvaliteti hrvatskog ženskog rukometa jer manjak kvalitetnih igračica i po ligama i po selekcijama je vidljiv i evidentno ćemo ući u probleme ako se tu nešto ne promijeni.
Prioritet je Šoštarić
Hoćete li uspjeti zadržati trenera Nenada Šoštarića?
- Prioritet nam je zadržati njega i njegove suradnike jer smo onda sigurni da ćemo biti kvalitetni kakvu god ekipu imali.
Gradski novac za sport u Zagrebu je “skresan”, ima li tu nagovještaja da će biti išta bolje? I kad je količina u pitanju, ali prvenstveno da će biti pametnija i svrsishodnija raspodjela novca?
- Teško je očekivati da se u ovom trenutku nešto može promijeniti, novaca je manje, skoro 50 milijuna manje nego prije pandemije, a to je ogroman problem od kad su se sva natjecanja počela ponovo održavati u punom opsegu.
Sve je veći broj onih koji će se složiti kako problem nije manjak novca u sportu, a Zagreb tu nije iznimka, nego u tome kako se on troši.
- Najbitnije je da plan što prije bude donesen, a nužno je potrebna kompletna analiza utroška sredstava i rezultata koji su ostvareni tim novcem. Treba postaviti realne okvire i temelje i od kud ćemo krenuti. Stalno se spominju kriteriji, stalno to zagovaramo i mora se napokon jasno reći, ali i opravdati zašto se u tom i tom iznosu nešto financira. Sad jedni drugima otimamo, nemamo zajedništva, gasimo vatru trenutno, a ne mijenjamo ništa. Treba napraviti planove kako ćemo imati što više, a ne da budemo jednu drugim neprijatelji.
Na kraju se sve svodi na sve ono što se godinama ne rješava, a vrijeme prolazi i sa svakim idućim danom je stanje gore.
- Sport je godinama zapušten. Ne znamo hoćemo li ikad dočekati da se netko sustavno pozabavi time što sport doista znači i donosi, sve je stihijski i improvizacija. Ni na lokalnoj ni na državnoj razini nema sustavnog promišljanja za budućnost. Uostalom Sabor je 2019. donio Nacionalni program sporta 2019.-2026., sad je 2022. i što se promijenilo? Na papiru sve piše, ali u praksi se ne provodi.