Srebro s nedavno završenog Europskog prvenstva rukometašica do 17 godina u Crnoj Gori još uvijek je aktualna rukometna tema. S razlogom, jer ipak je to do sada najsjajnije odličje jedne naše ženske rukometne selekcija. Izabranice izbornika Ivana Jerkovića jednostavno su oduševile našu sportsku javnost.
Među njima jedna je posebno ostala u sjećanju, kako rukometnoj struci, tako i najzagriženijim pratiteljima rukometnih zbivanja. To je Antea Jerković, srednji vanjski naših srebrnih kadetkinja, koja je baš na toj poziciji uvrštena u najbolju postavu prvenstva, a s 54 pogotka bila je prvi strijelac naše reprezentacije i ukupno šesti. Antea je kći izbornika Ivana, maturantica pločanske srednje škole, već tri sezone standardna prvotimka jedinog pločanskog prvoligaša Dalmatinke.
Bez prepreka u glavama
Svakako je zanimljivo istaknuti kako je cijela obitelj Jerković u rukometu, što se kaže svi su dušom i tijelom u ovom sportu. Od najstarijeg Ante, trenutačno direktora kluba, koji je više od 60 godina u rukometu, preko Ivana, trenera prve ekipe Dalmatinke i kadetskog izbornika, pa Tanje, trenerice onih najmlađih, početnica, zatim Karle, 20-godišnje golmanice, do Antee, glavnog lika ove priče. Slobodno možemo reći princeze rukometne dinastije Jerković.
- Još se nisu slegli svi dojmovi, ali pomalo postajem svjesna rezultata koji smo napravile u Podgorici. Miješaju se osjećaji, kroz glavu prolaze detalji s pojedinih utakmica, atmosfera i rituali u našoj svlačionici pred svaki nastup. Pokazale smo veliko zajedništvo, ništa nam nije bilo teško učiniti jedna za drugu. U sjećanju se vraćam na prvo naše okupljanje u Daruvaru, što je bio početak priprema za EP. Ubitačan tempo treninga jedva smo izdržale, bilo je to pravo punjenje baterija za ono što nas čeka. Zato smo na prvenstvu lomile protivnice u drugim poluvremenima - kaže Antea, koja se nakon sedmodnevnog odmora priključila pripremama Dalmatinke, te još jedanput premotava film iz Podgorice:
- Realno, nismo očekivale ovakav rezultat. Znale smo da smo dobro radile, dobro se posložile, atmosfera je bila obiteljska i vrhunska. Ali, finale nam nije bilo baš na pameti. Koncentrirale smo se na prvi susret s Austrijom, želja je bila proći skupinu i doći do četvrtfinala. Kada smo u drugoj fazi pobijedile Francusku, otvorio nam se put i za nas, u našim glavama više nije bilo prepreka. Postale smo svjesne svojih mogućnosti, izlazile smo na teren odlučne pokazati što i koliko možemo. Zaista je bilo ono mušketirski - svi za jednu, jedna za sve.
Slovakinje su ih zaustavile u finalu, ali Antea će još jednom ponoviti kako taj poraz vidi prvenstveno kao dodatni motiv.
- Šteta što u finalu nismo bile kompletne, nedostajala je Anamarija Barić, da potvrdimo tu našu povezanost u svim situacijama. Šteta, ali nemamo za čim žaliti. Čestitam još jedanput Slovačkoj na zlatu, a nas će to dodatno motivirati. Pred ovom generacijom su još tri velika natjecanja, samo želim da nas zaobiđu ozljede i imat ćemo mi još puno toga za pokazati.
Antea je s pet godina počela trenirati rukomet, prvi trener joj je bio spomenuti djed Ante. Zbog njega nosi broj 9, a kako je uvijek nakon svojih treninga ostajala vježbati i sa starijim selekcijama, motala se među njima, dobila je nadimak Antiša. Odmah se u njenim pokretima i brzini dao uočiti rukometni mot, gen. Njen prvi nastup na turniru mini rukometa u Opuzenu donio joj je brončano odličje, igrala je za dvije godine starije godište 2006.
- Treneri su mi još bili Renato Čović, Antonio Šešelj, ali meni rukometa nikad nije bilo dosta. Odlazila bih redovito na treninge prve ekipe, trčala s njima, radila neke vježbe. Bilo zabavno meni, bilo je i seniorkama. Zbog toga mi je bilo i lakše kasnije se i službeno priključiti seniorkama. Inače, kod nas u klubu starije djevojke objeručke prihvaćaju mlađe igračice kada ulaze u seniorski rukomet.
Njezin rukometni uzor je...
- Ivano Balić, još na samom početku mog druženja s rukometom bilo je pregledavanja snimaka njegovih utakmica. Upijala bih te njegove neponovljive poteze i rješenja.
Ali ima i u svojoj Dalmatinki igračicu u koju se ugleda.
- Naravno, da se divim našoj Renati Vladimir i voljela bi biti kao ona. Profesionalka od prve do zadnje minute treninga, utakmice. Jedna je Rena.
Antea je debitirala za prvu ekipu s 14 godina protiv zagrebačke Lokomotive i odmah se upisala u strijelce. Njene vitrine krase brojna priznanja i nagrade, posebno se to odnosi na zadnje dvije godine.
Nakon mature na KIF
Prošle godine s mlađim kadetkinjama Dalmatinke bila je državna prvakinja, ona MVP, a djed Ante najbolji trener državne završnice. Iste godine je pomogla kadetkinjama doći do srebra na državnoj završnici, a ona je bila najbolji srednji vanjski. U svibnju ove godine postala je državna prvakinja sa Srednjom školom fra Andrije Kačića Miošića i MVP natjecanja. Pa, s kadetkinjama državna prvakinja, naravno opet s titulom MVP-a. Brončana sa seniorkama u prvenstvu i Kupu Hrvatske. Zaslužila je u svibnju nagradu Zajednice sporta Dubrovačko-neretvanske županije kao najnadarenija sportašica najjužnije županije.
Šlag je stigao na kraju sa srebrom kadetkinja na EP, a može se slobodno napisati da gdje god nastupa osvaja pojedinačna i ekipna priznanja.
Ona je na neki način i zaštitni znak Dalmatinkine specifične obrane, obrane koju više nitko ne koristi u našoj prvoligaškoj konkurenciji. Iako, najmlađa ona dirigira s tom dubokom obranom. Naravno, u koordinaciji sa svim suigračicama, a čini se da se najbolje slaže s kolegicom iz reprezentacije Nikom Batinić. I, još nešto, kao najmlađa izvođač je sedmeraca. Potvrda je to njenog karaktera, preuzima odgovornost kad treba.
Maturantica je, gimnazijalka, evo kako se vidi u bliskoj budućnosti i što očekuje u novoj sezoni svoje Dalmatinke:
- Nastavak školovanja na KIF-u i igranje za Dalmatinku, tako za sada stoje stvari. Ima još vremena do konačne odluke, a Dalmatinku ponovo vidim u vrhu našeg rukometa. Samo da ne bude bolesti i ozljeda.
I za kraj njena usporedba njezinog prvog trenera, djeda Ante i sadašnjeg, oca Ivana:
- Obojica puno galame kad vode utakmice, ista im je rukometna filozofija, a kod oca ima više razgovora i objašnjenja što valja, što ne. Dide je, tako kažu, stari kov trenera.
Toliko od samozatajne Antee, nije joj do neke velike priče, ona najbolje “priča” na terenu. Neka je samo zaobiđu ozljede, njen raskošni talent i ljubav prema rukometu samo će se potvrđivati iz natjecanje u natjecanje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....