Umro je Šugi, legenda, autoritet, učitelj… U rujnu je trebao imati 77 godina. Rano, uvijek je rano, ali bolest je bila gora od svakog protivnika. Velike trenere imao je jug Hrvatske - Vinka Kandiju, Slavka Bralića, Metkovce da ne nabrajamo, a Vatromir Srhoj je sigurno čovjek koji tom velikom nizu pripada. Rukometni profesor, učitelj, veliki autoritet u svakom pogledu. Njegov brk, visoki stas, autoritativni gard ostaju za sva vremena. Njegova sustavnost pretočena je u stvaranje mnogih klubova, selekcija, ali i u znanstvene radove, koji će, kao i rezultati, biti ostavština jedne velike rukometne priče. Piše “docent je od 2003., izvanredni profesor od 2006., sve na predmetu - Rukomet. Od 2010. ima titulu redovitog profesora za predmete rukomet, rukomet na pijesku i mini rukomet”. Eto i takvog je rukomet imao.
Naravno da je najviše toga dao doma u Trogiru, Splitu, Kaltenbergu, Dalmi, Vranjicu, ali neke epizode tog rukometnog života ostaju posebnosti za sva vremena. Recimo, mnogi će reći da je on jedini trener koji je vodio po mnogima dvije najveće rukometne zvijezde ovih prostora - Ivana Balića i Svetlanu Kitić.
Bio je trener reprezentacije Jugoslavije, prije toga trener podgoričke Budućnosti koja je postala prvak skinuvši dominaciju nepobjedivog Radničkog. S Mikijem Milatovićem vodio je reprezentaciju Jugoslavije u finalu Svjetskog prvenstva rukometašica u Seoulu 1990. godine, jednom od onih finala koja se pamte za sva vremena. Za tadašnji SSSR koji je osvojio zlatnu medalju igrale su Morskova, Vidrina, Bazanova, Nemaškalo, Onofrijenko, Prijahina i mnogi poznavatelji rukometa su skloni reći da je to bila možda i najjača ekipa u povijesti. Milatović i Srhoj vodili su tim u kojem su igrale Đurić, Lješković, Pešić, Kitić, Sekulić, Vuković, Gole, Polajnar, Antić, Bulatović… Strašna koncentracija kvalitete u kojoj je slavio SSSR 24:22 i otišao do naslova svjetskih prvakinja. A danas igrati za svjetski naslov…
A onda je uz Josipa Samaržiju početkom 90-ih krenuo s Hrvatskom. Osvojio je mediteransko zlato u Montpellieru 1993. i poveo Hrvatsku na prvi Euro u povijesti u Njemačku na kojem nam je jako malo nedostajalo na putu do medalje. Dobili smo Norvešku, trebali smo u zadnjem nastupu dobiti Ukrajinu, ali smo izgubili, Norveška je dobila Dansku i dvije skandinavske ekipe tada su otišle u borbe za medalje. Hrvatska je pobjedom protiv Rusije bila peta, a u tom sastavu koji je većinom bio na okupu i godinu ranije u Montpellieru bile su Ljerka Krajnović, Jasenka Pilepić, Adriana Prosenjak, Klaudija Klikovac, Valentina Zubko, Nataša Kolega, Snježana Petika, Viktorija Garnusova, Daniela Tuđa, Ines Dogan, Renata Pavlačić, Dijana Jelaska, Koraljka Milić, Željana Štević i Samira Hasagić. Dvije godine kasnije njih sedam se s Podravkom popelo na europski klupski vrh.
Šugi je dobio nagrade Franjo Bučar, Matija Ljubek, brojna priznanja druga priznanja, bio je trener godine u anketi našeg lista. Njegovo osobno najviše postignuće je obitelj, supruga Ljerka, kći Maja, te unučad Malu i Nikola.
Šugi je jedan od onih koji se pamte za sva vremena.