U igračkoj je karijeri, između ostalog, osvojio Ligu prvaka (Barcelona) i dva Kupa prvaka (Metaloplastika), 1986. proglašen je najboljim sportašem Jugoslavije, a od 2000. se posvetio trenerskom pozivu. Od Ciudad Reala, reprezentacije Srbije i Crne Gorice, do Vardara, Slovenije... u dva navrata je vodio i Zagreb. Naravno, riječ je o Veselinu Vujoviću, legendarnom crnogorskom rukometašu, kasnije treneru, koji je nedavno sjeo na klupu reprezentacije Katara.
Vujović je u intervjuu za srpski Kurir ispričao životnu priču, a nije propustio dotaknuti se Hrvata i Lijepe Naše. Naravno, isključivo u pozitivnom kontekstu.
- Alo, koliko Hrvata ovdje (op. a., u Beogradu) ima za Novu godinu?! Ajde, reci mi! A koliko nas tamo ode na ljetovanje? Čekaj malo, pitaju me danas navijam li za Hrvatsku. A za koga ću, za Švedsku?! Ja, čovječe, sport gledam s toliko emocija da se poslije pobjede sretan, a poslije poraza mi stvarno nije dobro. Radovao sam se kao malo dijete prije nekoliko godina kad su kadeti Bosne bili prvaci Europe u košarci - kazao je Vujović i dodao:
- Ja sam poslije rata radio svim državama bivše Jugoslavije i trudio se naučiti jezik kojim se tamo govori. To je po meni kultura i poštovanje. Onda se nađe netko pametan ovdje i pita zašto sam u programu HRT-a umjesto "ukrštanje" rekao križanje. Koga briga! Koga briga jesu li momci, dečki ili fantije, da li vjetar duva ili puše. Izvan Europe nije lako, ali mi smo generacija koja je odrasla na par-nepar tablicama, prodavala i kupovala devize i gorivo na ulici, stajala u redu za kruh i mlijeko, i to kad ga ima. Gdje god me baciš, ja ću se snaći.