Sjajnu sezonu igraju rukometaši Sesveta. Veliki je pomak koji su učinili u klubu predvođeni trenerom Silvijom Ivandijom u posljednje tri sezone. Lani treći u ligi, sudionici Dinal Foura Kupa Hrvatske, ove godine to nadopunjeno četvrtfinalom Europskog kupa u kojem su ispali od lanjskog pobjednika norveškog Naerboa koji i ove godine igra finale, ali da su pritom dobili uzvrat u Norveškoj i da su europski nastup završili sa sedam pobjeda u osam nastupa.
Autor cijele priče je predsjednik kluba Josip Ćurković, ona se od početka bazirala na domaću mladost bez iskakanja pod bilo koju cijenu. Sesvete dobro zna svoje realno mjesto, svjesni da su Zagreb i Nexe daleko ispred po mogućnostima, ali isto tako maksimalno svjesni da se svakome žele suprotstaviti najbolje što mogu. Tri razlike su gubili u Našicama, mnogi su ih prekrižili nakon toga, da bi oni na kraju dobili utakmicu i napravili najveću senzaciju hrvatskog muškog klupskog rukometa unazad puno godina.
Jednostavan temelj
Silvio Ivandija radi sjajan posao. To je pravi trenerski posao u kojem je stvaranje svega ključ. I igre i igrača. Nema plakanja ako na nekoj poziciji nisu savršeni, rješenja uvijek postoje, nadgradnja je uvijek moguća u određenim okvirima. I s takvom politikom i radom bitno su pomaknuli kvalitetu muškog hrvatskog rukometa posljednjih godina prema naprijed. Prije smo mogli reći “postoji Nexe, trebalo bi barem još netko”, sada možemo reći “postoji Sesvete, a kada bi još netko bila bi to savršena priča” s obzirom na okolnosti u kojima nam sport uopće opstaje. Sesvećani su u posljednje tri sezona dobili Nexe barem jednom tako da za tu činjenicu postoji odličan argument.
Temelj Sesveta je jednostavan. Borbena obrana s Perićem ili Purićem na golu u kojoj stvari diktiraju Šuker ili Jelovčić, inače pivoti. Uz njih i mladi reprezentativac Raužan, ali i visoki lijevi bek Štrković. Četiri dobra krila Finek i Lukačec lijevo, Turčić i Krndelj desno. Šef parade je najiskusniji Dumenčić uz pomoć mladog Gavrića, lijevo su sve bolji Hršak i Čaprić koji silno napreduje. Čak i bez klasičnog ljevaka na vanjskoj poziciji nema plakanja, uvijek to netko u kompaktnoj momčadi može odraditi dobro. Momčad koja ima glavu i rep, mogla bi imati i nadgradnju, ali ona ovisi o mogućnostima koje pak nemaju veze s radom koji ih je digao do ove razine.
Kako je došlo do senzacije u Našicama?
- Golmani su nam bili na razini Nexeovih, njihovi vanjski igrači ušli su mekano i mi smo to iskoristili. Parirali smo njihovu igru na Tomića, vanjski šut ih nije služio. Na kraju smo prešli u 5-1, izazvali njihove greške i dobili priliku da ih stignemo i to smo sjajno iskoristili - govori trener Silvio Ivandija nakon novog velikog dosega.
Borba za treće mjesto u PH
Ima jednu želju, ako se to tako može nazvati?
- Protekle dvije godine smo s Nexeom ispali u oba polufinala Kupa u Poreču, sada se nadamo barem malo više sreće. To znači da promašimo Zagreb i pokušamo doći do tog finala Kupa, što bi bio novi veliki korak za nas.
Sezona još nije gotova, makar je odlična...
- Nije, sada nam slijedi borba za treće mjesto do šest bodova u prvenstvu protiv Gorice ili Poreča, ovisno o posljednjem kolu. Problem su nam ozljede Raužana koji se ozlijedio u mladoj reprezentaciji i Jelovčića koji se ozlijedio u Našicama, to su nam dva pivota, ali što je tu je, priključiu ćemo mladića iz našeg juniorskog pogona i idemo dalje - zaključio je Ivandija.
I baš u toj posljednjoj rečenici krije se najveći dio priče o napretku i uspjehu Sesvećana ove sezone.