Zagreb je u Poreču osvojio 31. naslov pobjednika Kupa Hrvatske. To ustvari i nije vijest, jer je bilo izvjesno i prije početka završnog turnira. Razlog je jasan: Zagreb je kvalitetniji od svih protivnika koje je imao u Poreču. Jedini mu se može suprotstaviti u ovom trenutku doma Nexe, a njega nije bilo u Poreču. Zato slijede još dva susreta u finalu prvenstva Hrvatske, najmanje dva. Tu Zagreb mora biti bolji nego što je trenutačno jer, bez zavaravanja, nakon duge stagnacije otkad je okončana Liga prvaka djeluje vrlo klimavo i nesigurno.
I zato je veća vijest od naslova bila kako će Zagreb izgledati nakon proteklih turbulencija koje su završile padom Velimira Petkovića i povratkom Andrije Nikolića na klupu. I najbolja vijest za Zagreb je da se momčadski duh vratio, da je kapetan Jakov Gojun dao da pehar podigne Zvonimir Srna, koji je teško nastradao protiv Luksemburga i nije mogao igrati, da je na rukama kao MVP završio Filip Glavaš, da je momčad posebnu počast dala Timuru Dibirovu koji broji svoje posljednje igračke minute u dresu Zagreba.
Na terenu je to bio popriličan čušpajz, bilo je svega i svačega, dobrog i manje dobrog, ali bilo je očito da Andrija Nikolić želi oživjeti momčad u smislu duge klupe, da bi dobio širinu s kojom će lakše odigrati završnicu. To, naravno, nakon ne baš briljantna zadnja dva mjeseca ne ide lako, ali je krenulo. Obrana se polako složila s visokim i snažnim igračima u sredini (Gojun, Walczak, Topić, Trivković, pa kada dođe i Srna), s njom su Mandić i Grbavac, posebno u drugoj utakmici, djelovali puno bolje. Kontrola napada je malo popustila, ali s pravim Klaricom i povratkom Srne to bi trebala biti drugačija priča u kojoj se Beljavski može lakše snaći nego kada je sam pod pritiskom.
Zagreb se tako malo po malo, neočekivano, bori sam sa sobom u ovoj završnici sezone. Očito su shvatili da naslov neće doći sam po sebi i sigurno će to protiv Nexea biti sasvim drugačiji Zagreb nego što smo ga gledali nakon Lige prvaka ove sezone.
Andrija Nikolić je nakon osvajanja Kupa Hrvatske konstatirao:
- Imamo razlog biti zadovoljni. Nismo nikoga podcijenili, ni Dugo Selo koje je, uostalom, izbacilo pet premijerligaša ove sezone. Ozbiljno smo shvatili turnir i utakmicu i zasluženo smo pobijedili. Sigurno sezona nije još gotova, sada se okrećemo prema nastavku finala protiv Nexea. Nastojali smo ovaj turnir iskoristiti kao pripremu za te utakmice. Imamo još posla, ali gledamo optimistički prema završetku sezone.
Filip Glavaš, MVP završnog turnira u Poreču, upisao je još jedan lijep detalj na svoju sjajnu sezonu.
- Lijepa utakmica u finalu. Naša kvaliteta je presudila. Posao nije gotov, idemo dalje, idemo osvojiti ligu i sve što nam pripada.
I ustvari, nema tu prevelike filozofije i prevelikog slavlja. A brojke rastu, 32 prvenstva i 31 kup, to je europski rekord što god tko mislio i rekao o tome.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....