Svaki trener hrvatskom je rukometu dobrodošao, najviše oni koji svoj trenerski posao doživljavaju kao nešto najozbiljnije, koji nemaju rezervnu varijantu koja se aktivira, ako je posrijedi mala plaća. Takvi treneru i uvijek su maksimalno posvećeni poslu koji rade, a samo maksimalno posvećeni treneri mogu napraviti veliki posao koji od njih očekujemo. Čim počne svaštarenje, tu nastaje kraj.
U Hrvatskoj nije lako dobiti posao, jer su četiri ključne destinacije dvije reprezentacije, PPD Zagreb i Podravka. Malo je sredina koje dugoročno mogu ispratiti trenerske planove. Recimo, trenutno je bez posla Slavko Goluža, nakon Line Červara najtrofejniji hrvatski trener, što baš i ne zvuči logično. Posla nema ni mnogo puta iskušani Neno Kljaić, koji je dugo plaćao ceh neizbrušenim glagolima, a slična sudbina prati dugo godina i Irfana Smajlagića. Mnogi lutaju po malim klubovima u inozemstvu kao recimo Čagalj, Dvoršek, mnogi bi htjeli biti treneri odmah u Zagrebu i reprezentaciji, a za to nemaju baš niti jedan trenerski argument.
Ni potvrda ni demantij
U toj šumi pati rukomet. I jako je dobro znati da se kroz ligu formiraju treneri kao Silvio Ivandija, Andrija Nikolić, koji govore da je uz pravu podršku kluba moguće raditi dobro.
Posljednja vijest kaže da se u hrvatski rukomet vraća Željko Babić i to kao trener Podravke Vegete. Babić nije ženski trener, ali rukomet je rukomet, a on je s njim doma. Babić, makar relativno mlad trener, ima bogatu igračku i trenersku prošlost, u njoj je imao priliku naučiti mnoge stvari koje dotad nije znao. Nije se sa svim stvarima u tom trenerskom životu nosio kako bi se očekivalo, ali je trener koji jako dobro radi taj posao, a to je dokazao gdje god je bio dosad. Pogrešno se vuče teza da je svojevremeno iz reprezentacije otišao samo zbog rezultata, jer svi znaju da to ne odgovara istini. No, Babić nakon Hrvatske nije stao, mislio da je prerastao mnogo, nego je nastavio raditi i to vrlo dobro i makedonski Pelister vratio na rukometnu kartu Europe.
- Razgovarali smo, ali u ovom trenutku ne mogu ni potvrditi ni demantirati Babićev dolazak u Podravku. Situacija je specifična, Podravka je veliki izazov, mnogi treneri se nude jer misle da mogu raditi taj posao. A mi želimo kao klub to pitanje riješiti dugoročno - riječi su direktorice RK Podravka Vegeta Vlatke Mihoci.
Babić je u igračkoj karijeri bio desno krilo, izuzetan talent sjajnog šuta, ali su ga dosta mučile ozljede. Rano je kao talentiran klinac došao u Zagreb, pa se vraćao u Metković, bio u talijanskom Partu, Secchiji, a na trenersku klupu je sjeo 2007, dakle prije 15 godina u Akademiji Balić&Metličić. Nakon Metkovića i Splita došao je za pomoćnika u A reprezentaciju, a znanje ga je odvelo u bjeloruski Meškov, gdje je momačd digao do europskih vrijednosti.
Srušio vladavinu Vardara
Kasnije je bio hrvatski izbornik, bronca s Eura u Poljskoj 2016. uz nezaboravnu pobjedu od 14 razlike protiv Poljske u Krakowu. Nakon toga vodio je reprezentaciju u Riju, ispao od Poljske u četvrtfinalu OI, a onda na SP u Francuskoj bio četvrti, nakon što je Horvat promašio penal protiv Norveške u polufinalu, a mi izgubili +6 u završnici od Slovenije u borbi za broncu. Pritisak je bio velik, zbog retorike koja je skretala od rukometa, on je na kraju skrenuo s izborničke pozicije, na godinu dana otišao u Velenje, a nakon toga u Pelister, kojeg uspješno vodi i danas. Igra osminu finala Europske lige, upravo protiv Nexea sljedećeg tjedna prvu utakmicu, s Vardarom se bori za makedonske trofeje, jedan je uspio i osvojiti (Superkup 2021.) srušivši time višegodišnju dominaciju moćnog Vardara.
On je sustavan trener i u tom smislu Podravka, s obzirom na sadašnji trenutak, vrlo vjerojatno ne bi pogriješila. Pritisak će imati, jer Podravka je klub koji živi s tim, no kroz sve godine stekao je puno iskustva i ono će mu nesumnjivo dobro doći.
Zanimljiva ga ekipa očekuje u Koprivnici, reklo bi se povratak Podravke na staze okupljanja i promoviranja najboljeg u hrvatskom ženskom rukometu. Tu su vratarke Bešen i Tucaković, pa krila Karlovčan i Zadravec, pa vanjske igračice Barišić, sestre Kalaus, Buljan, kružne napadačice Popović i Šenvald, a takav skup je izazov za svakog dobrog trenera. Još bude li dobio neko ekstra pojačanje, kao nekad Tirca ili Cozma, moglo bi od toga biti nešto ponovo.
Podravka je žestoko krenula u novu priču s objavom pojačanja, ali s trenerom još to nije slučaj. Ako je prvo OK, onda nema razloga da ne bude ni drugo, makar je Goran Mrđen po tko zna koji puta stabilizirao situaciju i dokazao da je trener na kojeg se klub uvijek može osloniti.