Rukometni klub Zelina doista ima razloga biti ponosan na sezonu iza njih, a ono što zaslužuje sve čestitke i podršku je način na koji se radi u klubu. Seniorke su osvojile prvo mjesto u 2. HRL Sjever i izborile povratak u Prvu ligu rukometašica, ali Zelina nema samo seniorke, Zelina ima i dvije mlađe selekcije među četiri najbolje ekipe u Hrvatskoj ove sezone. Pritom je U14 selekcija druga u Hrvatskoj, odmah do Lokomotive od koje su u finalu izgubile 25:21, a U16 ekipa je četvrta nakon što su polufinalu samo za gol izgubile od Podravke Vegete.
Lijepa rukometna priča? Definitivno, ali lijepa priča ima i pozadinu na koju možete reagirati samo s “kako je to moguće”, a svodi se na pitanje...
- Što bismo više trebali napraviti kako bismo dobili još jedan termin u dvorani?
Hokej na travi ima prioritet
Rukometni klub Zelina, naime, ima u dvorani samo tri termina. Tjedno. Tri termina!?
- U utorak, četvrtak i petak od 17.00 do 21.30, a 17 do 18 sati može doći samo vrtićka skupina jer su ostali u školi. Sve ostale ekipe se zguraju od 18 do 21.30 pa sad zamislite kako to izgleda - otkriva Sandra Novak, koja je trenerica seniorske ekipe i U16 ekipe i nastavlja:
- Osim što sam rukometni trener, ja sam i kondicijski trener i imam klijente koji se rekreativno bave sportom tri puta tjedno. Ne možeš tri termina smatrati normalnim ni za koji sport.
Kako to uopće funkcionira u ta tri termina u dvorani?
- Nekako se krpamo, a imamo više od 100-tinjak djevojčica i djevojaka raspoređenih u šest selekcija, od seniorki do vrtićke dobi. I sa svima smo u sustavu natjecanja. U nekim trenucima nas ima i po 60-70 na terenu, ne znam kad neka selekcija ima na raspolaganju kompletan termin. S obzirom na sve to, oni koji znaju u kakvim uvjetima radimo i kakve rezultate pritom ostvarujemo, zovu nas čarobnjacima.
Dvorana u kojoj radi RK Zelina je školska i slobodna je od 17.00 sati, a s rastom rezultata logično bi bilo očekivati da će rasti i broj termina za rukometašice. Ili ipak ne...
- Netko će reći, pa vi u Zelini nemate puno sportova. I nemamo. Ali je dominantan hokej na travi i oni imaju prioritet bez obzira na to što znamo da je neusporedivo razlika između rukometa i hokeja na travi, od njihovog sustava natjecanja, broja klubova, do toga da su njihova prvenstva u jednom danu, jednom vikendu, ali eto, oni imaju prioritet. Prije dvije godine smo isto izborili nastup u Prvoj ligi i igrali smo u njoj najviše kako bi poboljšali uvjete. Tražili smo još jedan termin, dobili obećanja od Grada i Zajednice sportova, ali to nikad nije zaživjelo.
I sad su ponovo u istoj situaciji i bolje se da će ponovo ostati sve samo na obećanjima. Usput, navikli smo da klubovi traže više novca, ali ovo je sasvim drukčija priča.
- Što se tiče novca, Zajednica sportskih udruga i Grad pomažu, krpamo se s time, snalazimo i sami i svaki euro se usmjerava točno tamo gdje treba. Nije to problem, ali uvjeti jesu. Mi tražimo samo još jedan termin, ništa više, ali poučena iskustvom nisam siguran da ćemo to doista dobiti bez obzira na obećanja.
Klub na ‘ženskim leđima’
Zanimljivo je da RK Zelina praktično potpuno počiva na “ženskim leđima”. Dopredsjednica Tanja Madžarac je ta koja “vuče klub na svojim leđima, a uz to je još uvijek i igračica, kapetan seniorske ekipe”, kako kaže Sandra Novak. I sve ekipe vode trenerice i sve su obrazovane, kineziolozi, na što su u klubu posebno ponosni.
- Dobro funkcioniramo, znamo se mi i zakačiti, naravno, ali vrlo brzo to riješimo, a uskačemo jedna drugoj i pomažemo kad god treba.
Rezultati će najbolje potvrditi da dobro funkcioniraju i da znaju svoj posao, a posebno su ponosne jer su sve to izgradile u proteklih nekoliko godina vlastitim radom i znanjem.
- U klubu sam osam godina i ove godine smo napravili ukupno najbolji rezultat u povijesti kluba. Zelina je, istina, igrala i prije Prvu logu, nešto i u Europi, ali to su uglavnom bile igračice sa strane i vrlo malo domaćih, a podmladak je bio više reda-radi. Prije osam godina klub je bio pred gašenjem, ponestalo je novca, ponestalo je igračica, kako to već ide, klasična priča. Tanja Madžarac je imala priliku preuzeti klub ili se maknuti i otići negdje drugdje igrati, a imala je ponuda. Odlučila je ostati, a ja sam došla u Zelinu prvo s rukometnom akademijom Dvoršek-Vori i u biti samo tada krenuli sa selekcijom igračica, a godišta su bila zbrda-zdola. Ovo sad su nekakvi produkti toga rada, fokusa na mlađe dobne kategorije.
Ponos, to je ono što jasno osjetite kad Sandra Novak govori o svojim kolegicama trenericama u klubu, o igračicama i o rezultatima koji su ostvareni u neuvjetima.
- Samo Podravka, Lokomotiva i mi imamo ekipe među četiri najbolje u Hrvatskoj u U16 i U14 konkurenciji i to nešto govori. Kod seniorki, ako imaš mogućnosti uvijek možeš uzeti nekoga sa stane, ali biti u mlađim dobnim skupinama u vrhu znači da radiš dobro.
Pozivi u reprezentacije
I sve ih je više na reprezentativnim popisima.
- U seniorskoj ekipi igra Ana Gudek, koja je 2005. godište i juniorska je reprezentativka, u U16 ekipi imamo tri djevojke koje su reprezentativke - Dora Dananić, Dora Nizek i Maja Košćec, na prvo okupljanje mlađih kadetkinja pozvane su Ema Dananić i Sara Kralj.
A treniraju tri puta tjedno. Hoćeš-nećeš moraš se stalno vratiti na to jer to zbilja nije normalno.
- Ne znam za klub koji radi u samo tri termina, ne prvoligaški, nego oni na nižim razinama, a dovoljno sam u rukometu da bih znala podatke. Danas i djevojke u kategoriji U14 već treniraju u minimalno pet termina.
I zato umjesto zaključka samo...
- Ne “larmamo” što se tiče financija jer se pokušavamo snaći na druge načine, ali ako nemaš uvjete za rad, što da napravimo? Da si izgradimo dvoranu? Što bismo više trebali napraviti da bismo dobili taj još jedan termin u dvorani?