Kakav krasan pothvat, tko bi se tome nadao... Bravo Lokomotiva! Plasirale su se lokosice u grupnu fazu Europske lige rukometašica. Iako su aktualne prvakinje Hrvatske, ekipa je doslovno devastirana na kraju prošle sezone. Otišle su Ivančok s vrata, iz vanjske linije Petika, Posavec i Birtić, s crte Kaluđerović, onda je stigao poraz od Osijeka koji je bio totalni šok, pa očekivani poraz od moćnije Podravke, pa ozljede Gladun, Burić, Malec... I svi su mislili da je kraj. Onda je još nakon svega otišao nakon dugog niza godina i trener Nenad Šoštarić i stekao se dojam da će ekipa jako dugo trebati da uopće dođe k sebi.
A onda je ekipa vrijedno radila, preuzeo ju je mladi Vedran Krkač. Nisu plakali nad sudbinom, svjesni da od toga neće biti ništa. Nisu mislili o pojačanjima, jer novca nemaju. Polako su se digli doma, već su drugi, tamo će vjerojatno i ostati. A u ždrijebu za plasman u Europsku ligu izvukli su uvjerljivo najjači švicarski sastav Brühl iz St. Gallena. Male šanse su im davali svi. Vjerojatno i same Švicarke koje su pristale na dva susreta u Zagrebu, računajući na prolaz.
Ni to nije bilo sve. Dom sportova koji im je temelj svega, za njih je ostao zatvoren, Zagreb im je ponudio krov nad glavom u Kutiji šibica, da bi se proteklog vikenda dogodilo nešto na što naš cijeli ženski rukomet mora biti ponosan. Lokomotiva je bljesnula i izbacila u dva susreta Brühl, te će nastupati u grupnoj fazi Europske lige. To je četvrti puta da će Lokomotiva posljednjih godina igrati u nekoj od grupnih faza najjača dva europska klupska natjecanja. Protekle dvije godine bila je dio Lige prvakinja, prije toga godinu u Europskoj ligi i to su velike stvari u iznimno skromnim okolnostima u kojima lokosice funkcioniraju i čekaju da se ukaže netko tko će im dati šansu da sve jednom bude onako kako su odavno zaslužile da bude.
Naravno da Vedranu Krkču idu sva priznanja na poslu, ali teško se ne sjetiti kako je Šoštarić u teškoj situaciji vukao s vodstvom kluba - pokazat će se - super vrijedne poteze. Na gol je doveo prvu vratarku Ukrajine Mariju Gladun koja je u dva susreta imala 25 obrana protiv Brühla, doveo je kružnu napadačicu Nikoletu Trunkovu iz Slovačke koja je bila najjača konstanta u oba susreta, strijelac osam golova, vratio je Kristinu Prkačin, premda je oko toga bilo borbe, onda je ona vratila sa šest golova u prvom susretu.
U glavnu rolu gurnuo je Anu Malec na sredini umjesto nezamjenjive Stele Posavec koja je Lokomotivi bila sve do tada. Lani je tesao Miju Tupek, činilo se da će ići teško, pokazalo se drugačije, doveo Turkinju Beizu Karacam koja nije mogla igrati protiv Podravke, dok je odradila super posao protiv Brühla, nakon Klare Birtić u prvu rolu gurnuo je Kristinu Dramac koja je u drugom susretu zabila osam komada. Vedran Krkač, koji je to sve radio s njim, samo je nastavio posao i danas može biti ponosan na odrađeno. Bila je to prava Lokomotiva, s dušom, Lokomotiva koja je u dva susreta primila 43 gola, dok je Brühl u dvije utakmice izbacila s velikih deset golova razlike!
Sljedeći vikend će Podravka igrati dva susreta s drugom švicarskom ekipom iza Brühla, Nottwilom i s pravom se imamo nadati da će Hrvatska u grupnoj fazi novog formata Europske lige, “male lige prvakinja”, imati dva predstavnika ove sezone. To je ogromna stvar za naš rukomet, za stjecanje iskustva domaćih snaga u situaciji kada se posebno ženski rukomet bori s nedaćama, ali ide naprijed, ne predaje se i sanja nastup na Olimpijskim igrama u Parizu.
Ovo s Lokomotivom je samo dokaz da se imamo pravo nadati da mi to možemo, koliko god bili svjesni da nismo favoriti u toj priči i da će to biti vrlo teška misija. Ali dojam je da je Hrvatska najbolja uvijek kada je najteže. Baš zbog ovakvih stvari kakve je proteklog vikenda učinila Lokomotiva.