Antonio Pranjić

 IVAN BRKIĆ/RK PODRAVKA VEGETA
KOPRIVNIČKI VATROGASAC

‘Od osamostaljenja smo osvojili 50 trofeja i tu se znaju ciljevi, sad sam spreman za velike stvari‘

Dogovorili smo se da ćemo surađivati do kraja sezone pa vidjeti kako dalje, kaže Antonio Pranjić
Piše: Goran Čičin-MašanskerObjavljeno: 20. travanj 2023. 11:20

Antonio Pranjić preuzeo je Podravku Vegetu nakon odlaska Željka Babića koji je domaćim porazom od Dugog Sela kompromitirao izglede za osvajanje naslova prvakinja...

- Ovo mi je treća prilika da samostalno vodim prvu ekipu. Vodio sam je i nakon Zlatka Saračevića do kraja sezone, kad smo bez poraza osvojili prvenstvo, što nam je zapravo omogućio Saračević pobjedom protiv Lokomotive. Isto tako sam vodio ekipu u Ligi prvaka protiv Bresta i Esbjerga nakon odlaska trenera Nevena Hrupeca. Nije baš da nemam iskustva, četiri godine sam radio i prikupljao iskustvo uz velike trenere to je puno značilo za moju profesionalnu nadogradnju. Imam osjećaj da sam spreman za velike stvari, da sam sazrio. Sigurno više nisam isti kakav sam bio kad sam tek došao u Podravku. Na puno stvari gledam drugačije, i sigurno sam napredovao kroz sve te sezone – kaže Pranjić na početku razgovora.

Malo nas je iznenadilo što ste potpisali ugovor samo do kraja sezone. Jesu li vam pritom postavljeni neki uvjeti za produljenje, poput osvajanja Kupa?

- Kad smo razgovarali, dogovorili smo se da će biti do kraja sezone i da ćemo nakon toga sjesti i vidjeti što i kako dalje. Nije mi postavljen nikakav uvjet, ali meni kao treneru i podravkašu je u svakoj utakmici cilj ići na pobjedu i dati svoj maksimum do kraja pa ćemo vidjeti kako će to ispasti na kraju sezone. Nadamo se svi najboljem, da ćemo ovo razdoblje iskoristiti najbolje što možemo.

image

Antonio Pranjić

IVAN BRKIĆ/RK PODRAVKA VEGETA

Ekipa se evidentno podigla otkako ste je preuzeli?

- U posljednja dva mjeseca puno smo radili na kondicijskoj pripremi. Dogovorili smo se da ćemo pokušati podići igru i napraviti pomak u nekim stvarima koje prije nisu funkcionirale. Uveo sam drugačiji pristup, smatram da su cure to odlično prihvatile. Atmosfera i rad na treninzima su za svaku pohvalu, mislim da se iz utakmice u utakmicu vidi napredak i u pristupu i u samoj igri. Ima tu sigurno još puno prostora, a i dovoljno je utakmica do kraja. Čeka nas utakmica s Lokomotivom u Koprivnici u prvenstvu te završnica Kupa, a mene veseli što napredujemo iz dana u dan.

Kako biste opisali igrački kadar koji vam je na raspolaganju?

- Imamo mladu, radnu ekipu s pokojom iskusnom igračicom. To je ekipa puna potencijala koja žudi za radom i razvojem. Imaju odličan karakter i pristup treninzima na odličnoj razini. Stvarno vjerujem u tu ekipu i mislim da ona s vremenom može biti sve bolja. Kad si mlad i bez dovoljno međunarodnog iskustva, potrebno ti je vrijeme kako bi ispunio svoj potencijal do kraja. Tu je par mladih cura koje su top potencijal, u Hrvatskoj i u Europi.

Kakva je vaša vizija Podravkine igre?

- Podravka svaku utakmicu mora igrati na pobjedu. Želim da naše cure igraju čvrstu, agresivnu i pokretljivu obranu koja se igra i nogama i glavom, koja zapravo svojim kretanjem protivnika dovodi u pogrešku. Normalno, iz takve obrane tražimo organiziranu, brzu polukontru te odlučivanje i rješavanje situacija u što bržem roku. To je rukomet kakvog ja volim, jedan moderniji stil kojeg gaji većina Europe i klubova koje je trenutno najljepše gledati.

Poraz od Dugog Sela odnio je naslov, vjerojatno i Ligu prvakinja. Je li problem što će elitno natjecanje opet zaobići Podravinu?

- Svi smo se nadali da ćemo vratiti naslov u Koprivnicu. Normalno, nije još gotovo, nadamo se do kraja, ali vrlo je vjerojatno da smo porazom od Dugog Sela izgubili naslov i da Ligu prvakinja nećemo gledati u Koprivnici sljedeće sezone. Koprivnička je publika posljednjih godina navikla gledati Ligu prvakinja, no rezultati u njoj izostaju. Moje je mišljenje da treba strpljenja i vremena da ova ekipa ispuni svoj potencijal. Kad dođe do toga, vjerujem da ćemo moći svima pokazati da smo spremni za Ligu prvakinja.

Smatrate li da je ženski rukomet u Hrvatskoj ipak malo zapostavljen u odnosu na muški?

- Imamo po dva kluba u muškoj i ženskoj kategoriji koji se ističu i postavljaju standarde u odnosu na druge. Mislim da nažalost dosta često zanemarujemo manje sredine u kojima se odlično radi s mlađim dobnim skupinama, koje dosta često i daju te igrače i igračice koji na kraju završe u nekom od ta četiri kluba, te u reprezentacijama. Naravno, u većim klubovima se oni razvijaju i ispunjavaju potencijal, ali bitan je i sam početak rada. Situacija sigurno može biti bolja, a kad se usporedimo s nekim drugim državama i podnebljima, najveća je razlika u sustavu rada, uvjetima, infrastrukturi. Neki su se prije desetak godina odlučili za drugačiji način rada i drugačiji sustav i sad im dolaze rezultati. Najbliži nam je primjer u Mađarskoj koja je puno uložila u razvoj infrastrukture i samog sporta te im se sada ta ulaganja vraćaju u vidu rezultata. U svim mlađim dobnim skupinama su sad već visoko plasirani, i sigurno da dolazi njihovo doba. Mi smo podneblje u kojem talent nije upitan, ali nam nekako uvijek nedostaje da taj potencijal ispunimo do kraja. A to je povezano s uvjetima i onime što je na raspolaganju, ne ovisi sve samo o klubovima.

image

Podravka Vegeta

HRS

I neki uređeniji sustav na razini cijele države sigurno bi pomogao da stvari budu bolje?

- Ako želimo napredovati kao i ostali, onda bi i sam sustav trebao biti jasno određen, od vrha piramide pa do same baze. To su učinile zemlje poput Nizozemske, Islanda, Mađarske, i rezultati su vidljivi. Mi talent imamo, trebali bismo imati i malo bolji sustav, u tom slučaju sigurno će doći i rezultati, jer ništa ne ide preko noći.

Koliko će Podravki trebati da vrati primat u Hrvatskoj?

- Svake godine Podravkin je cilj osvajanje dvostruke krune u Hrvatskoj. Od osamostaljenja imamo 26 naslova prvaka i 24 Kupa, a smatram da uz kvalitetan rad i razvoj igračica koje imaju odličan potencijal sigurno ne moramo brinuti za budućnost.

Prilično ste mlad trener, tek su vam 32 godine, a samo je jedna igračica starija od vas. Kakav odnos imate s igračicama?

- Dobro poznajem te igračice, i one odlično poznaju mene. Smatram da je najvažnije povjerenje, da igračice znaju zašto to radimo, i da vide da je to što radimo dobro za njih i na kraju i za ekipu. Mislim da to i pokazujemo, zato imamo odličnu atmosferu na treninzima. Ključno je da vjerujemo jedni drugima u tome što radimo, i da samo tako možemo napredovati. Prošlo je ono staro doba odnosa u sportu, jer ako nema međusobnog povjerenja, teško je funkcionirati i napredovati.

Što biste željeli ostvariti u karijeri?

- U potpunosti sam posvećen rukometu. Oni koji me znaju malo duže i koji su stalno uz mene, znaju da je meni rukomet uvijek bio broj jedan. Sukladno tome, imam i najviše ciljeve i ambicije, uvijek sam motiviran, ali ujedno idem korak po korak. Mislim da je ovo odlična situacija, da radim u odličnom klubu kojima odlične uvjete. Moja je želja da s Podravkom napravimo sustav rada i da se vide rezultati našeg rada. Što se tiče daljnjih želja u karijeri, želim stalno napredovati, i do kraja života vidim se u rukometu, u svakom smislu. Svaki dan, svaka situacija može se iskoristiti za napredak, učenje i edukaciju. I od starijih trenera može se puno naučiti, treba napredovati cijelo vrijeme. Želio bih da budemo konkurentni u Ligi prvakinja, a najveći cilj je da je jednog dana opet osvojimo - zaključio je mladi koprivnički stručnjak pred kojim je lijepa trenerska budućnost.

Na sreću, imam odličnu podršku supruge

Posao trenera u Podravki je prilično zahtjevan. Koliko vam vremena ostaje za obitelj i stvari izvan rukometa?

- Dvaput dnevno treniramo, vikendom smo zauzeti. I kad imam slobodno vrijeme, dosta često se zna dogoditi da moja obitelj ili prijatelji nisu slobodni. Kad mi vrijeme to dozvoli, pokušavam ga provesti sa suprugom Sunčicom i kćerkom Leonom, s roditeljima i prijateljima. Na sreću, imam odličnu podršku supruge koja razumije trenerski posao.

Već kao petnaestogodišnjak zaigrao za prvu ekipu Koprivnice

Pranjić je s 10 godina počeo trenirati rukomet.

- U igračkoj karijeri propustio sam možda dva treninga, išao sam i dok sam bio prehlađen. U prvu momčad ušao sam s 15 godina, bilo mi je zbog toga drago, a i predstavljalo mi je to veliku čast, jer sam igrao s nekim od legendarnih koprivničkih rukometaša. Oni su mi u tom privikavanju dosta pomogli - kaže mladi trener.

Možda je igračka karijera lijevoga krila mogla biti i drugačija, no i Kineziološki fakultet tražio je svoje.

- Takav sam tip da, ako se nečemu posvetim, idem do kraja. Faks je bio prioritet, a svaku priliku koristio bih za odlazak u Koprivnicu i povratak rukometu. Mogao sam prijeći u neki od zagrebačkih klubova, ali Kineziološki fakultet baš i ne ide paralelno s ozbiljnim treniranjem. Stoga sam ostao vjeran Koprivnici, i igrao sam sve do prijelaza u prvu ekipu Podravke. Kad sam postao pomoćnik Zlatka Saračevića, više nije bilo vremena za igranje, pa sam zaključio karijeru s 28 godina.

Usmjerio je rukomet, no rano je počeo s radom.

- Na fakultetu mi je velika prednost bila to što smo rukomet usmjerila samo nas četvorica studenata te je i rad s profesorom Vuletom bio skoro pa individualiziran. Potkraj fakulteta sam prvi put dobio priliku raditi u školi rukometa RK Koprivnice. Vodio sam generaciju 2004. tri sezone, i nakon 20 godina prošli smo skupinu na državnoj završnici. Potom je došao poziv iz Podravke gdje sam prvo preuzeo najmlađu generaciju, a poslije se priključio stručnom stožeru prve ekipe. Imao sam čast da me trener Zlatko Saračević zvao za pomoćnika te me uveo u taj svijet. Nesebično mi je pomagao, davao savjete, prenosio svoje znanje, sve što ima i nema veze s rukometom. U ove četiri godine radio sam još i s trenerom Goranom Mrđenom, Nevenom Hrupecom i Željkom Babićem, i od svih sam mogao nešto naučiti. Inače sam tip koji pomno gleda i uči, tako da sam nastojao maksimalno usvajati sve što je dobro.

Standings provided by SofaScore LiveScore
Linker
19. travanj 2024 16:07