Podravka Vegeta je 8. veljače priredila veliki šok svojim navijačima. Na domaćem terenu je izgubila prvenstvenu utakmicu od Dugog Sela ‘55 rezultatom 25:26 i tako drugu sezonu zaredom ispustila naslov prvakinja Hrvatske. Odlazak trenera Željka Babića bio je neminovan, a po treći put je ulogu privremenog trenera preuzeo 32-godišnji Antonio Pranjić.
Pod njegovim vodstvom koprivnička se ekipa značajno podigla i sezonu završila osvajanjem Kupa Hrvatske.
- Uspoređujući početak i kraj, evidentna je razlika i individualno i ekipno. Vidi se veliki napredak kod svake igračice. Kad smo napravili detaljnu analizu ranijeg dijela, odlučili smo se za pomak u trenažnom procesu. Napravili smo mini-pripreme usred sezone, što nije uobičajeno u svijetu sporta, u svijetu rukometa. Taj dio smo odradili odlično zahvaljujući kondicijskom treneru Nikoli Golubu. Sve igračice radile su maksimalno marljivo, bili smo posvećeni tom cilju da spasimo sezonu osvajanjem Kupa. Iz treninga u trening, iz utakmice u utakmicu vidio se napredak, atmosfera je bila stvarno odlična cijelo vrijeme - rekao je Pranjić.
Imam drukčiji pristup
Kulminacija je uslijedila u Poreču.
- Mislim da smo na kraju zasluženo završili ovu sezonu na najbolji mogući način, osvajanjem Kupa. Pobijedili smo u svim utakmicama u prvenstvu i Kupu, imali smo i dvije utakmice u Europskoj ligi. Držali smo 45 minuta Solu u šaci, nažalost nakon toga smo pali tjelesno i na kraju izgubili kod kuće. U drugoj utakmici, protiv favoriziranog Debrecena, ekipe koja ravnopravno igra s Györom i Ferencvarošem, malo nam je nedostajalo da uzmemo bod. No, i to nam je bio pokazatelj da s takvim radom i zalaganjem možemo samo napredovati i da će sve biti bolje u sljedećim utakmicama. Mislim da smo to i pokazali uvjerljivim pobjedama u domaćem prvenstvu. Bilo je tih nekih “nagaznih mina” koje smo i više nego uspješno svladali, i jako sam zadovoljan i ponosan time što smo napraviti s ekipom, i na kraju super zadovoljan osvojenim Kupom.
Iz aviona se vidi da vas ekipa slijedi, da imate tu famoznu kemiju. Na koji način ste “kliknuli” s igračicama?
- Mislim da imam jedan drugačiji pristup tom odnosu s igračicama. Smatram da je najbitnije poštovanje, strpljenje i vjera u to što radimo, odnosno da znaju da je ono što tražim od njih ispravno, kad nešto uvježbavamo na treninzima da na utakmicama vide da to stvarno jest tako. Mislim da smo stvorili stvarno odličnu atmosferu odnosom uzajamnog poštovanja igračica i stručnog stožera. U predivnoj atmosferi u Poreču svi smo živjeli kao jedno, sretan sam što se uspjeli podići iz razdoblja u kojem smo bili u padu pa do ovog perioda u kojem je sve izgledalo super i sjajno.
U finale s Lokomotivom krenuli ste s jakom obranom, na kraju su i suparničke igračice konstatirale “one su više željele pobjedu”?
- Naglasak je u ovom razdoblju bio na obrani. Vidjela se velika želja i motiviranost. Htjeli smo svima pokazati da vrijedimo više nego što smo to prikazali u prvom dijelu sezone. Da se sad vratimo natrag, na taj početak, vjerujem da bi i prvenstvo i Europa izgledali znatno drugačije, da bi sve bilo puno bolje. S obranom kakvu smo odigrali u finalu, bilo kojem protivniku sigurno bi bilo teško. Posebno smo se pripremali za Lokomotivu, za njihovu igru. U svih 60 minuta naše igračice držale su tu čvrstoću koja nam je davala dodatnu snagu u napadu gdje smo imali dosta rješenja. Na kraju smo držali prednost cijelu utakmicu, i ni u jednom trenutku pobjeda nije bila upitna. Žao mi je što u finalu nismo imali Emu Guskić koja nam je igračica od posebnog značaja u našoj igri, u mojoj viziji napada na obranu suparnika, koja bi nam itekako koristila. Ona se ozlijedila u toj utakmici s Lokomotivom u Koprivnici. Na kraju smo sezonu završili s boljim međusobnim omjerom u odnosu na Lokomotivu i osvojenim Kupom, ali nas je nažalost taj kiks protiv Dugog Sela stajao naslova prvaka.
Koristan sparing s dečkima
Odakle ideja za sparing s mladim rukometašima Koprivnice?
- Imali smo i prijašnjih godina kod nekih trenera par situacija u kojima smo neke akcije uvježbavali s dečkima. Mislim da je to dobra stvar, jer dečki imaju neke druge odlike, malo su čvršći i agresivniji, i mogu nam sparirati dovoljno dobro da se što bolje pripremimo za te neke veće zahtjeve. Stvarno je bilo lijepo vidjeti da su nas ti isti momci u Poreču s tribina bodrili u finalu, još jednom im na tome zahvaljujem, i čestitam i njima na uspješnoj sezoni i na nastupu na završnici.
Emocije su igrale važnu ulogu u završnici sezone?
- Istina, finale je za mene bilo puno emocija, jako mi je puno značilo kao priznanje za sve što smo napravili u ovom posljednjem razdoblju. Na kraju smo se nagradili s trofejom, baš sam uživao gledajući cure kako se bore na terenu i kako suvereno vladaju u tih 40x20 svih 60 minuta. To mi je bilo izuzetno drago, i drago mi je zbog njih što su svima pokazale i dokazale koliko vrijede, a vjerujem da njihovo vrijeme itekako tek dolazi, jer imaju ogroman potencijal i uvjeren sam da će to i pokazati u narednim sezonama.
S vama ili bez vas na klupi?
- Prije svega, zahvalan sam što sam dobio priliku trenirati ove cure. U teškom razdoblju ostvarili smo lijep rezultat, prikazali smo borbenost i zalaganje, imali smo stvarno dobru atmosferu. Svima smo pokazali da vrijedimo više nego što se to možda mislilo u trenutku kad smo započeli ovu priču. Nadam sam se da će i meni doći ta prilika da jednog dana započnem sezonu, da dobijem pravu priliku da mogu pokazati kako možemo stvoriti naš sustav od samog početka. Navijam za Podravku od malena, imam veliku želju da taj klub napreduje iz dana u dan. Ovih dana slijede razgovori s čelnim ljudima kluba, pričat ćemo o svemu, pa ću donijeti odluku što i kako dalje. Sve opcije su otvorene - zaključio je Pranjić.